Val maloljetničkih napada u zagrebačkoj Dubravi unio je strah među djecom i njihovim roditeljima te ponovno otvorio pitanje koliko su odrasli spremni štititi najmlađe. Klinička psihologinja i psihoterapeutkinja Gordana Buljan Flander upozorava da je vršnjačko nasilje u porastu, i to bez obzira na službene brojke.
Prešućeni slučajevi
Prema njezinim riječima, stvarna slika je zamagljena jer se brojni incidenti uopće ne prijavljuju.
• djeca se boje da će prijava izazvati još jače napade pa mole roditelje da šute; • roditelji nerijetko popuštaju tom pritisku; • škole znaju „gurnuti glavu u pijesak” i izjednačiti žrtvu i počinitelja, porukom „pomirite se, nitko nije kriv”.
„Takav pristup samo poručuje nasilnom djetetu da može nastaviti bez posljedica”, naglašava Buljan Flander.
Manjak empatije, rast brutalnosti
Psihologinja ističe da je nasilje danas „okrutnije” nego prijašnjih godina jer su djeca izgubila osjećaj za tuđu patnju. Empatija se, kaže, formira između druge i treće godine života, a dijete je ne može pružiti ako je samo nije dobilo.
Uzrok vidi u dva paralelna procesa:
- roditelji preopterećeni poslom imaju sve manje vremena za razgovor s djecom;
- glavnu odgojnu ulogu preuzimaju društvene mreže i mediji.
Opasan spoj društvenih mreža i ranog pristupa
„Problem je što smo djeci dali alat u ruke, a nismo ih naučili kako ga koristiti”, upozorava. Djeca već s osam ili devet godina otvaraju profile, iako nemaju zrelost za filtriranje sadržaja. Posljedice su vidljive i u području seksualno eksplicitnih poruka:
• nekad je najniža dob za razmjenu takvih sadržaja bila oko 13 godina (sedmi razred); • danas ih slušaju i četvrtaši, što pokazuje alarmantan pad kritičnosti.
Premalo se radi na medijskoj pismenosti i razvoju kritičkog mišljenja, dodaje Buljan Flander. Roditelji pak često tvrde da se „ne razumiju u društvene mreže” pa se ni ne usuđuju voditi dijete kroz digitalni svijet. Ona poručuje: „Razumijete se u život – razgovarajte s djecom o onome što gledaju i objavljuju.”
Škole kao lutrija entuzijazma
Hoće li se tema vršnjačkog nasilja sustavno obrađivati u učionicama, ovisi o dobroj volji nastavnika, stručne službe i ravnatelja.
Savjet za djecu
Buljan Flander sve svoje mlade klijente uči jednostavnom pravilu: „Edukacija i informacija štite djecu. Prije nego pritisneš ‘pošalji’, razmisli pet puta bi li želio da tu sliku vidi tvoja mama, tvoja nastavnica ili ja. Ako je odgovor pet puta ‘ne’, nemoj ju poslati.”
Stručnjakinja zaključuje da se problem može suzbiti samo zajedničkim naporom roditelja, škole i šire zajednice, uz jasne sankcije i puno više empatije od najranije dobi.