Stravična ubojstva žena u Međimurju i Rijeci ponovno su otvorila pitanje što društvo može učiniti kako bi spriječilo najekstremniji oblik rodno uvjetovanog nasilja. Gostujući u središnjem Dnevniku HTV-a, klinički psiholog Dean Ajduković poručio je da femicid „nije impulzivan čin, u podlozi takvih strašnih zločina je jedna strategija”.
Prema njegovim riječima, počinitelji godinama provode prisilnu, psihičku kontrolu nad partnericom, uz sporadičnu upotrebu fizičke sile kojom učvršćuju strah. „Žrtva je izložena takvoj kontroli sve dok ne pokaže da želi otići ili dobije potporu okoline”, pojasnio je psiholog.
Ajduković naglašava da je većina počinitelja femicida svoje djelo unaprijed planirala: odlaze po oružje ili čekaju u zasjedi jer tako, kaže, „na posve perverzan način demonstriraju apsolutnu moć” i rješavaju vlastiti strah od napuštanja.
Istraživanje Ministarstva unutarnjih poslova, objavljeno prošle godine, pokazuje da se upozoravajući znakovi mogu prepoznati. „Žrtve su najčešće suočene sa sve intenzivnijim i učestalijim nasiljem”, podsjeća Ajduković, dodajući da nijedno društvo ne može potpuno iskorijeniti takve zločine, ali ih može svesti na minimum.
Ključnim smatra rad s počiniteljima. Psihosocijalni tretmani, kaže, pomažu muškarcima naučiti nenasilno izražavanje nezadovoljstva te prepoznati vlastite obrasce kontrole. „Muškarci moraju imati aktivniju ulogu u borbi za sigurnost žena i rodnu ravnopravnost. To nije samo ženski posao”, istaknuo je.
Psiholog zaključuje da je uz sustavnu edukaciju potrebna i beskompromisna poruka nulte tolerancije na nasilje: svako društvo, smatra, dužno je osuditi i sankcionirati svaki oblik rodno uvjetovanog nasilja prije nego eskalira u tragediju.