Poznati psihijatar Herman Vukušić upozorio je da porast fizičkog i verbalnog nasilja u Hrvatskoj „nije slučajan, nego posljedica dugogodišnjeg licemjerja i dvostrukih standarda”. U razgovoru je izdvojio nekoliko ključnih točaka:
• Napad na časnu sestru u Zagrebu, kako kaže, prošao je bez glasne osude dijela udruga koje se inače deklariraju kao borci za ženska prava. „Javljaju se samo kad je žrtva iz ideološki podobne skupine; sve drugo se prešuti”, ocjenjuje Vukušić.
• Kao primjer neujednačenih reakcija naveo je nedavni slučaj fotografije trojice mladića u tramvaju koju je jedna javna osoba predstavila kao „planirani teroristički napad na migrante”. Po njemu, isti kriterij ne vrijedi za žrtve tradicionalnih ili vjerskih uvjerenja.
• Oslanja se i na podatke Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba koji su pokazali da je tijekom pandemije seksualno zlostavljanje djece poraslo gotovo 70 %. „Umjesto da se alarm podigne, smijenjena je ravnateljica koja je te brojke iznijela u javnost”, tvrdi psihijatar.
• Vukušić drži da „riba smrdi od glave”: institucije koje bi trebale gasiti sukobe, po njemu, toleriraju nasilje određenih aktera pa se društvo polarizira.
• Posebno upozorava na, kako kaže, „agresivnu kampanju” posljednjih deset godina u kojoj se domoljublje često izjednačuje s ustaštvom. Podsjetio je na izreku Winstona Churchilla da će „fašisti budućnosti biti antifašisti”, ustvrdivši da se to danas može prepoznati i u Hrvatskoj.
• Migrantska politika, smatra, također doprinosi nesigurnosti. Podsjetio je na slučaj ilegalnog migranta koji je u Zagrebu usmrtio putnika u tramvaju, dok su mediji, kako navodi, naglasak stavljali na njegovu tešku životnu priču. „Narativi o nesretnim migrantima koji samo traže sreću pišu se ili iz naivnosti ili iz zlonamjere prema ovoj zemlji”, rekao je.
• Po pitanju radne imigracije, kritizira nekontrolirano otvaranje agencija za uvoz radnika bez jasne državne strategije.
• Vukušić naglašava da se zločini iz mržnje u Hrvatskoj često pogrešno prikazuju: „U osam godina zabilježena su tek dva kaznena djela motivirana rodnim identitetom, no javnost se stalno uvjerava da je to gorući problem.”
Zaključno poručuje da će se „tenzije samo pojačavati dok god vlast i mediji nasilje vrednuju ovisno o tome tko ga čini i tko je žrtva”.