Danas se navršava 33 godine od pogibije Ante Glavinića, pripadnika Bojne Zrinski i prvog hrvatskog branitelja iz Legije stranaca stradalog u Vukovaru.
Rođen 14. travnja 1951. u Virovitici, Glavinić je djetinjstvo proveo u Kutini i Sisku, da bi se 1970. s obitelji preselio u Postire na Braču. Mornar na teretnjaku slovenske Splošne plovidbe Piran iskoristio je priliku i 1974. priključio se Legiji stranaca, gdje je proveo 16 godina te umirovljen kao dočasnik početkom 1991.
Već 5. svibnja te godine prijavljuje se u novoustanovljenu Bojnu Zrinski, prvu specijalnu postrojbu Glavnog stožera OSRH, smještenu u Kumrovcu pod zapovjedništvom pukovnika Ante Zorislava Rose.
Obuku i borbu nastavlja u Vukovaru od 15. lipnja 1991., gdje sudjeluje u operacijama s lokalnim braniteljima, policijom i Zborom narodne garde. Suborci ga pamte kao tihog profesionalca koji je vodio većinu praktične obuke. Tomislav Sabljo prenio je njegove riječi iz rijetkih trenutaka predaha: „Još da ovaj rat za Domovinu završi, vratit ću se na Brač, uzeti barku i otisnuti na pučinu pecati ribe.”
Pogibija u Lušcu 25. srpnja 1991. oko 16 sati skupina od desetak naoružanih pobunjenika probila se iz šume Đergaj prema vukovarskome prigradskom naselju Lužac. Sukob s pripadnicima MUP-a potrajao je do 21 sat. Prema priopćenju Policijske uprave Vukovar, poginuli su Ante Glavinić i civil Pavo (Mijo) Olah, dok je sedam osoba ranjeno.
Voditelj ratnog saniteta dr. Juraj Njavro poslije je istaknuo važnost te akcije: „U toj akciji je poginuo prvi Legija... to je bila jedna od vrlo važnih akcija, kojom je pripremljen teren za obranu grada.”
Tijelo Ante Glavinića prevezeno je u Split, a 28. srpnja 1991. uz vojne počasti sahranjen je u obiteljskoj grobnici u Postirama. U trenutku smrti imao je 40 godina i iza sebe ostavio suprugu Francuskinju Vivien, kćer Sandru i sina Daniela.
Značaj i sjećanje U srpnju 1991. vukovarska je bolnica zabilježila najmanje 56 ranjenika, što svjedoči o intenzitetu borbi u kojima je stradala i prva „Legija”. Usprkos pogibiji, Glavinićev lik ostao je simbol profesionalizma i odanosti, a suborci i mještani Brača svake se godine prisjećaju „dečka s američkom puškom” koji je, kako su govorili, u najkritičnijem trenutku nesebično stao u obranu Hrvatske.
Ante, nismo te zaboravili.