Petak uoči blagdana Sv. Duje donio je novo okupljanje pred zgradom splitske Banovine. Nekoliko stotina građana 1. kolovoza 2025. iskazalo je protivljenje planu da se u Brodosplitu ukloni azbest s dotrajalog talijanskog trajekta „Moby Drea”.
Gradonačelnik Tomislav Šuta pridružio se prosvjednicima i poručio: „Smatram da je ovakav način rada Brodosplita neodrživ i da se ovdje treba dogoditi iskorak. Na potezu je ministar Butković.” Čelnik grada time je uputio otvoreni pritisak na ministra mora, prometa i infrastrukture Olega Butkovića, ali pritom nije ponudio rješenje za posrnuli škver koji danas zapošljava tek stotinjak radnika.
Dvanaest godina ranije slika je bila posve drukčija. Na Dan žena 2013. Tomislav Debeljak, vlasnik samoborske tvornice vijaka DIV, kupio je 99,78 % dionica Brodosplita u procesu koji je tadašnji ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak opisao kao spašavanje „najmanje dvije tisuće radnih mjesta”. Zadovoljstvo je dijelio i premijer Zoran Milanović. Šest godina poslije, kao predsjednik države, obišao je pogone i ustvrdio: „Dojmovi su dobri zato što brodogradilište radi… Počeli su raditi i profitni su.”
Dokumenti Povjerenstva za privatizaciju, međutim, otkrivaju da je isti Debeljak u startu ocijenjen financijski nesposobnim za provedbu restrukturiranja koje je uključivalo gradnju 14 novih brodova. Unatoč tomu, Milanovićeva vlada 2013. odbacila je mišljenje povjerenstva i škver prepustila DIV-u putem izravne nagodbe. Državna potpora potom se mjerila u milijardama kuna, a radnici su masovno napuštali dokove uz otpremnine iz proračuna.
Ni obećanih 14 brodova nije sagrađeno, no Debeljak je, prema dostupnim podacima, pronašao sredstva da 25. prosinca 2015. HDZ-u posudi 1,4 milijuna kuna za tekuću likvidnost stranke.
Današnji prosvjed, potaknut strahom od azbesta, tako je rasvijetlio dug lanac odluka i političkih savezništava koji su Brodosplit od 3 500 zaposlenih doveli do simbolične radne snage i spornih poslova uklanjanja opasnog otpada. Građani traže odgovor, gradonačelnik upire prstom u Vladu, a škver ponovno čeka „iskorak” – samo što je vremena i radnika sve manje.
