Roditelji zagrebačkih četvrti Dubrava, Retkovec, Novi Jelkovec, Sesvete i Dubec najavili su prosvjed u nedjelju u 16 sati ispred Osnovne škole Retkovec. Povod su, kažu, višemjesečni napadi skupine maloljetnika koji su „maltretirali djecu, ali i odrasle građane”. Organizatorica okupljanja Helena Ančić poručuje da će od Vlade zatražiti spuštanje dobi za kaznenu odgovornost s 14 na 12 godina.
„Zbog petnaestak nasilnih maloljetnika [...] tražit ćemo od Vlade spuštanje kaznene odgovornosti za maloljetnike sa sadašnjih 14 na 12 godina”, istaknula je Ančić, dodajući da im cilj nije slati djecu u zatvor, nego omogućiti smještaj u odgojne ustanove ili aktivirati kaznenu odgovornost roditelja. Traže i sustavnu psihološku pomoć žrtvama te povratak redovitih policijskih ophodnji, tzv. kvartovskih „bobija”.
Sukobi 6. rujna kulminirali su s tri napada u samo dva sata. U Retkovcu je pet dječaka pretučeno letvama i palicama, a jedan je teško ozlijeđen. Policija je identificirala šestero osumnjičenih maloljetnika; troje ih je mlađe od 14 godina i trenutačno su izvan dohvata kaznenog sustava. Prema riječima roditelja, počinitelji su „poznati sustavu od ranije”, a nasilje prate snimanjem i objavom videa koje platforme ubrzo brišu.
Ančić tvrdi da napadi nemaju materijalni motiv: nasilnici „uživaju u tome da prolaze nekažnjeno”. Ipak, naglašava da su i oni djeca pa im treba pružiti adekvatnu pomoć, ali kroz bolju suradnju škola, centara za socijalnu skrb i policije.
Slučaj iz Dubrave nije izoliran. U Našicama su nedavno četvorica maloljetnika pretukla 24-godišnjaka koji je zadobio po život opasne ozljede.
Psihologinja: internet nasilje pretvara u publiku
Klinička psihologinja Ella Selak Bagarić, voditeljica Centra za zdravlje mladih, upozorava da je nasilje među djecom društveno „vidljivije, kompleksnije i s težim posljedicama” nego ranije. Djeca nisu urođeno nasilnija, ali se promijenilo okruženje: snimke tučnjava na internetu pružaju publiku koja nasilje „nagrađuje” pažnjom, pa ga neki doživljavaju kao način dokazivanja.
Selak Bagarić razlikuje impulzivne sukobe „koje gasimo vještinama” od organiziranog grupnog nasilja koje zahtijeva „sveobuhvatan pristup” usmjeren na cijelu skupinu. Rizik raste kod djece koja odrastaju bez nadzora, u nejasnim granicama ili nasilnom kućnom okruženju, dok su „najbolja zaštita obitelji u kojima postoji toplina i dosljednost”.
Preporučuje sustavne programe prevencije koji djecu uče empatiji, samokontroli i nenasilnom rješavanju sukoba, uz pravodobno uključivanje škola, socijalnih službi i policije. Žrtvama je, naglašava, presudna brza psihološka pomoć i osiguranje sigurnog okruženja jer: „Žrtvi je sigurnost potrebna sada, a ne sutra.”