Novo međunarodno istraživanje pokazuje da prodor morske vode u Vransko jezero radikalno mijenja podzemni mikroživot i stvara „džepove” metana – stakleničkog plina 25 puta snažnijeg od ugljikova dioksida.
Tim predvođen dr. Sandijem Orlićem s Instituta Ruđer Bošković i dr. Petrom Pjevcom sa Sveučilišta u Beču, uz kolege iz Njemačke i Danske, objavio je nalaze u časopisu Environmental Microbiome. Prva autorica rada je postdoktorandica dr. Lorena Selak.
Kada razina jezera padne, more sa sobom donosi sol i sulfate, mijenjajući kemiju sedimenta koji inače nema kisika. „Željeli smo otkriti tko preživljava, tko nestaje i kakve to posljedice ima na kruženje metana”, pojašnjava dr. Orlić.
Ključni nalazi: • Sulfati potiču bujanje novih bakterija koje istiskuju slatkovodne mikrobe. • Sekvenciranje genoma nije otkrilo velike genetske razlike, no zajednice se ipak zamjenjuju. • U zaslanjenim slojevima formira se „metanski džep” jer nema dovoljno organizama koji bi plin razgradili. • Anaerobni mikrobi doduše koriste sulfate za oksidaciju metana, ali manje učinkovito nego prijašnje zajednice ovisne o kisiku.
„Kad narušimo ravnotežu među mikrobima, narušavamo i sposobnost prirode da zadrži metan pod zemljom”, upozorava Orlić, podsjetivši da se slični procesi već odvijaju u obalnim jezerima, deltama i močvarama širom svijeta.
Znanstvenici zato ističu hitnost očuvanja slatkovodnih ekosustava blizu obale, jer ubrzano dizanje razine mora i smanjenje padalina prijete pretvoriti ova tiha skladišta metana u nove izvore snažnog stakleničkog plina.