U 78. godini života preminuo je Jere Lovrić, jedan od najvećih talenata koji su ikad nosili narančasti dres Šibenika.
Lovrićev izniman dar primijećen je još u dječačkim danima na improviziranim igralištima Poljanice, Pijeska i Tanaje, gdje je loptu dijelio s vršnjakom Krasnodarom Rorom. U juniorskom uzrastu vodio je šibenski tercet – uz Ivana Ninića i Branka Bakmaza – koji je svladao Hajdukove vršnjake i stigao do završnice prvenstva Hrvatske.
Početkom 1970-ih bio je nositelj igre ambicioznog Šibenika koji je sanjao plasman u tadašnju Prvu ligu. Poseban pečat ostavio je kada je kormilo momčadi preuzeo Tomislav Ivić: splitski strateg, u želji za „totalnim nogometom”, premjestio je tehnički potkovane Lovrića i Ninića na stoperske pozicije, potez koji je brzo dao rezultata.
Sjajne partije u proljeće 1973. otvorile su mu vrata tada prvoligaške Rijeke, no na prvenstvenoj utakmici protiv Slobode iz Bosanskog Novog protivnički ga je start teško ozlijedio – koljena su gotovo bila smrskana, a karijera naglo prekinuta.
Unatoč neostvarenim reprezentativnim snovima, Lovrić je ostao upamćen kao tih i pristupačan čovjek koji je u šibenskoj „Marendi” rado prepričavao svoju nogometnu sudbinu. Posljednjih godina živio je daleko od rodnog grada, a Šibenik ga je bezuspješno pokušao vratiti na proslavu 90. rođendana kluba.
Šibenska sportska javnost danas se oprašta od karizmatičnog igrača: adio, Jere, generacijo naša.
