Miroslav Sinčić, dugogodišnji novinar, urednik i jedan od najznačajnijih kroničara istarske kulturne baštine, preminuo je u petak, 9. siječnja, u 88. godini života.
Rođen 22. veljače 1937. u Račicama kod Buzeta, Sinčić je nakon studija na Pedagoškom fakultetu u Rijeci radio kao učitelj, nastavnik i djelatnik u kulturnim ustanovama, da bi se potom potpuno posvetio novinarstvu i nakladništvu. U Glasu Istre proveo je najveći dio svoje profesionalne karijere, a od 1991. do 1992. bio je glavni urednik toga lista. U mirovinu je otišao 1993., no ostao je aktivan kao privatni nakladnik kroz kuću Reprezent, koja je sve do 2018. objavljivala popularni istarski godišnjak „Jurina i Franina”.
Književni rad započeo je još 1950-ih u pulskom omladinskom Književnom klubu i časopisu „Istarski borac”. Kao urednik i autor potpisao je niz edicija posvećenih istarskoj književnoj i umjetničkoj baštini, uključujući „Noviju istarsku liriku”, časopise „Istarski mozaik” i „Istra” te seriju „Istra kroz stoljeća”. Slikarici Renati Percan i pjesniku Slobodanu Vuličeviću pridružio se u stvaranju grafičko-poetskih mapa „Prepoznavanje zemlje” (1996.) i „Istarski rukopisi – Calligrafie istriane” (1998.).
Autor je više od deset zbirki poezije i proze. Prvu zbirku, „Put k mramoru”, objavio je 1968., a među kasnijim su naslovima „Kunfini”, „Povratak u zavičaj”, „Bavul” i „Ludi vjetar i druge pjesme”. Njegove su stihove i priče uvrštavali istaknuti antologičari poput Zvane Črnje, Ive Mihovilovića i Borisa Biletića.
Za svoj rad Sinčić je primio brojne nagrade, među kojima se ističe priznanje Mijo Mirković – Mate Balota i Verši 2006. Bio je član Društva hrvatskih književnika i njegova Istarskog ogranka.
Kolege ga pamte kao mirnog i staloženog čovjeka čiji su entuzijazam, znanje i kolegijalnost obilježili redakciju i istarsku kulturnu scenu. Njegovim odlaskom Istra gubi neumornog čuvara baštine, a hrvatska književnost zaštitnika čakavske riječi i istarskog identiteta.