U 90. godini života preminula je Ruža Lucić, majka iz Gunje čiju se žrtvu i hrabrost pamti još od početka Domovinskog rata. Kada je 1991. godine srpska agresija zahvatila Hrvatsku, Ruža je svojim sinovima rekla: „Domovinu treba braniti”. Slušajući njezine riječi, svih devet – od najstarijeg Petra (29) do najmlađeg Josipa (16) – otišlo je na bojišta diljem zemlje.
Šestorica se kući vratila bez vidljivih rana, ali trojica su nosila teške ožiljke: • Zdravko je kao pripadnik specijalne policije teško ranjen dum-dum metkom u Mirkovcima, u akciji u kojoj je poginulo 12 hrvatskih vojnika. • Filip je u Strošincima stao na minu i od tada živi s tridesetak gelera u tijelu. • Franjo je zarobljen u Bogdanovcima i proveo 42 dana u zatočeništvu.
Ružin suprug preminuo je 1988., ostavljajući je samu s devet sinova i kćeri. Unatoč udovičkoj svakodnevici, obrađivala je zemlju, držala stoku i ustrajala da joj se djeca obrazuju. Nakon rata ostala je u rodnoj Gunji, ponosna što su joj se svi sinovi vratili živi i što su sudjelovali u vojnim operacijama Bljesak i Oluja.
Za iznimnu žrtvu i promicanje moralnih vrijednosti 2012. godine odlikovana je Redom Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske, odličjem koje joj je uručio tadašnji predsjednik Ivo Josipović.
Odlaskom Ruže Lucić Hrvatska je izgubila simbol majčinske hrabrosti čije se obiteljsko geslo – braniti dom i slobodu – i danas spominje s poštovanjem.