Hrvatski jezik sve se rjeđe može pronaći u javnim i službenim dokumentima Bosne i Hercegovine, tvrdi pravnica Marija Krolo iz Tomislavgrada. U razgovoru za Radio Herceg-Bosne ustvrdila je da „nema hrvatskog jezika u dokumentima državnih institucija, ministarstava, banaka, stranih osiguravajućih i trgovačkih kuća. Nigdje ga nema. Ili ako ga ima, onda ga ima u tragovima”.
Krolo je pritom prozvala političke predstavnike Hrvata u BiH, ističući da su upoznati s problemom, ali da „od njih nije primila nikakav odgovor”.
Komentirajući situaciju za portal Direktno, novinar Zoran Krešić, dopisnik Večernjeg lista iz Mostara i član Upravnog odbora Federalne televizije, kaže da treba biti oprezan s općim ocjenama. Nakon što je pregledao mrežne stranice Ministarstva civilnih poslova BiH, koje vodi hrvatska dužnosnica Dubravka Bošnjak, ustvrdio je da su tamo „programi rada i dnevne vijesti ispisani na čistom hrvatskom jeziku”.
Ipak, i sam Krešić priznaje da ga „šutnja Hrvata osobno svakodnevno ubija”. Opisuje rašireni defetizam i povlačenje, uz iznimku „jedne ne tako brojne, ali snažne ekipe na X-u” koja ustrajno progovara o diskriminaciji i pitanju jezika.
Krešić naglašava da je jezik temelj identiteta te poziva političare da počnu raditi svoj posao „kako u BiH, tako i u Hrvatskoj”. Kao mogući korak navodi inicijativu profesora Šimuna Muse da se, po uzoru na Zagreb, u BiH donese Zakon o hrvatskom jeziku. Takav bi propis, smatra, ojačao hrvatski identitet i postavio jasnu obvezu da se hrvatski jezik u službenoj komunikaciji ne može zaobilaziti.