Neočekivana smrt Ante Grgurevića – bivšeg centra visokog tek 198 centimetara, dugogodišnjeg trenera mlađih uzrasta i moralnog stupa Košarkaškog kluba Split – potresla je cijeli grad. Komemoracija na Gripama i pogreb okupili su stotine uplakanih ljudi; dugotrajan pljesak prekidan je tek kada je, kako svjedoče nazočni, glasnogovornik kluba Ozren Maršić morao najaviti nastavak protokola.
Dok se zajednica polako vraća rutini, iz kluba stižu prvi koraci očuvanja sjećanja. Tradicionalni dječji turnir „Trofej Žutko” već je preimenovan u „Memorijal Ante Grgurevića”. Mnogi, međutim, smatraju da to nije dovoljno. Sve je više glasova da velika dvorana na Gripama – ili barem omladinski pogon – trajno ponese Grgino ime, kako bi „dica koja tu dolaze znala što im je glavni cilj”.
Argumenti su jednostavni:
- Kad je KK Split dotaknuo dno, Grgurević je, ne gurajući se u prvi plan, iz temelja gradio školu košarke.
- Djeca su mu, prema svima koji su ga poznavali, bila „prvo ljudi, pa tek onda igrači”.
- U ulozi centra, trenera ili mentora živio je načelo: dizati se i ići dalje, bez odustajanja.
Splićanima se pritom spočitava da legendarni „najsportskiji grad na svitu” rijetko imenuje sportske objekte po vlastitim velikanima. Podsjeća se da stadion na Poljudu, Gripe ni Spaladium Arena ne nose imena Hajdukovih ili košarkaških legendi, dok su ulice posvećene sportašima malobrojne i nerijetko zabačene.
Emociju zajednice zorno opisuje komentar žene koja je pokraj igrališta OŠ Marjan zapalila svijeću: „Nisan ga poznavala i zato san žalosna.” Upravo takva, gotovo univerzalna tuga sada se pretače u prijedlog da se Grgin lik i djelo trajno ugrade u svakodnevnicu kluba i grada.
Hoće li gradske i klupske strukture prihvatiti inicijativu ostaje otvoreno, ali poruka s parketa i tribina je jasna: najmanji centar koji je postao najveći svjetionik zaslužio je da njegovo ime nastavi voditi buduće generacije Žutih.