Premijer Andrej Plenković osam je godina u vrhu hrvatske politike gradio profil proeuropskoga, umjerenog lidera i time učvrstio poziciju HDZ-a u središtu političkog spektra. Dok ga je radikalna desnica ismijavala kao „slugu Bruxellesa” i prozivala zbog „izdaje nacionalnih interesa”, upravo su mu glasovi birača sa centra donosili izborne pobjede.
U prva dva mandata Plenković je, prema izvornim ocjenama, namjerno izbjegavao svaki oblik ekstremizma. Vladu je oslanjao na suradnju s liberalima, narodnjacima i zastupnicima manjina, čime je HDZ u Saboru zadržao jasnu većinu i sliku stabilnosti. U tom razdoblju bio je, kako se navodi, „brana od radikalnih desnih trendova”.
Međutim, aktualni ton kampanja i sve glasnija retorika s desnog krila otvaraju pitanje može li stranka zadržati naklonost umjerenih. Stručnjak za odnose s javnošću u tekstu upozorava: „Dok je ovakve ljevice…”, sugerirajući da nemoć i rastrkanost suprotne strane još uvijek drže dio centrističkih birača uz HDZ, ali i da bi svaki ozbiljniji prijelaz vladajućih udesno mogao promijeniti odnose snaga.
Za sada, kritike s radikalne desnice i dalje ne uspijevaju poljuljati Plenkovićevu bazu. No, ako HDZ tijekom predstojećih izbornih ciklusa ipak posegne za tvrđom retorikom kako bi neutralizirao konkurenciju na desnici, rizik gubitka umjerenog centra – ključnog za dosadašnje pobjede – postaje realan i, prema političkim analitičarima, sve teže zanemariv.
