Legendarni zadarski košarkaš Giuseppe „Pino” Giergia u emotivnom se prisjećanju prisjetio dramatičnih događaja iz mladosti kada je, kako kaže, „oca bacili na pod kao bijesnog psa i počeli ga udarati”, nakon čega je obitelj proglašena državnim neprijateljem.
Iako o pretrpljenom nasilju govori bez gorčine, Giergia naglašava da su upravo ti trenuci oblikovali njegovu odlučnost da košarkom Zadar pretvori u metropolu igre pod obručima. Talentom koji su mu Talijani opisivali nadimkom „Figlio di Dio” – Sin Božji, postavio je temelje onoga što danas nazivamo „gradom košarke”.
Prije njegova pojavljivanja, pojašnjava, „dva su se zbora muškaraca tek natjecala u ubacivanju lopte u obruč”. S Giergiom na parketu košarka je postala umjetnost: poezija u pokretu, adrenalinski spektakl za publiku i beskrajan izazov za novinare koji su izmišljali sve maštovitije epitete kako bi opisali virtuoznost zadarskog maestra.
U povijesti hrvatske i europske košarke Giergia stoji kao granica: postoji razdoblje prije i poslije Pina. Njegov inovatorski duh, osjećaj za timing i atraktivnost poteza zauvijek su izmijenili lice sporta, a Zadar su pretvorili u mitsku dvoranu Jazine – hram gdje se košarka slavi kao religija.
I danas, desetljećima nakon blistave karijere, Giergia ostaje simbol tvrdoglavosti i talenta. Priča o ocu bačenom na pod i obitelji prognanoj kao „državni neprijatelji” podsjetnik je da su iza velikih sportskih priča često skriveni trenutci boli, ali i da iz tih rana mogu nicati legende koje nadahnjuju čitave gradove.