Perzijska, odnosno iranska kultura ostavila je dublji trag u Dalmaciji nego što se često priznaje, podsjeća autor ljetnih zapisa.
Preklapanje jezika, običaja i naziva otkriva kako nijedna kultura nije izolirani otok. Dalmacija je stoljećima prihvaćala utjecaje „preko prvoga brda” ili Jadrana, ali i iz dalekih krajeva, uključujući drevnu Perziju.
Autor upozorava da je današnji Iran, premda „aktualiziran” kroz suvremene sukobe, prije svega dom „enormnih i neprocjenjivih kulturnih dobara”. Upozorenje je jasno: svaki napad na zemlju koja „već stoljećima nikoga ne napada” bio bi istodobno i napad na to golemo nasljeđe.
Argument se oslanja na dojam gostoljubivosti koji, prema tekstu, dočekuje svakoga tko posjeti Iran te na povijesnu činjenicu da su trgovački i pomorski putovi spajali Bliski istok i Jadran mnogo prije modernih granica.
Zaključak je da se kulturna povezanost ne smije zaboraviti, osobito dok se prijeti regiji iz koje je i Dalmacija crpila dio vlastitog identiteta.