Paul McCartney kaže da je 1969., usred raspada Beatlesa, u mnogočemu zaista bio „mrtav”. Imao je 27 godina, borio se s depresijom, golemim pravnim bitkama i zlobnim tračevima – uključujući najluđi od svih, onaj da je poginuo u prometnoj nesreći i da ga je na pozornici zamijenio dvojnik.
Kako bi pobjegli od medijskog ludila u Londonu, McCartney i supruga Linda s novorođenom kćeri Mary preselili su se na osamljenu ovčarsku farmu u škotskim brdima, kupljenu tri godine ranije na nagovor knjigovođe. Teren je bio surov i neobrađen, a mladi par potpuno nespreman: „Bili smo totalno nepripremljeni za tu divlju pustolovinu”, prisjetio se glazbenik.
McCartney je ondje naučio osnovne seoske vještine. Lokalan majstor pokazao mu je kako miješati i ravnati beton; sam je izrađivao stolove, krečio krovove i rušio borove za božićna drvca. Najveći izazov bilo je šišanje ovaca. Uz pomoć susjeda Duncana naučio je starinskom tehnikom podignuti ovcu na stražnjicu i ošišati je: „Dok je on obavio stotinu, ja sam jedva stigao do deset, ali obojica bismo na kraju dana bili iscrpljeni”, kaže.
Unatoč grubim vremenskim uvjetima, izolacija je, ističe, bila spas. U tišini škotskih brežuljaka ponovno je pronašao kreativnost i osjećaj slobode: „Stari Paul više nije bio novi Paul. Prvi put nakon godina opet sam vodio svoj život.”