Parobrod „Metcovich” obilježio je prijelaz s 19. na 20. stoljeće kao jedan od najupečatljivijih brodova koji su plovili Jadranom.
Izgrađen 1893. za tada najveću pomorsku tvrtku u Monarhiji, Austrian Lloyd, brod je u startu bio zamišljen kao ploveća oaza za imućne turiste. Velikim gabaritima i elegantnom linijom privlačio je pažnju putnika, ali i umjetnika poput Hermanna Vinzenza Hellera, Basilija Ivancovića i Alexandera Kirchera, koji su ga ovjekovječili na platnima i razglednicama.
Njegovo ime – posveta trgovcu i narodnom zastupniku Franu Medkoviću – već je tada izazivalo burne rasprave; protivnici su smatrali da brod ne bi smio nositi prezime hrvatskog političara. Unatoč prigovorima, „Metcovich” je postao ponos flote i jedna od najčešće fotografiranih jadranskih atrakcija.
Dramatičan zaokret uslijedio je 1914. godine. Nakon atentata u Sarajevu, brod je u Trstu poslužio kao dojmljiva kulisa pri ispraćaju posmrtnih ostataka nadvojvode Franza Ferdinanda i njegove supruge Sofije. Nedugo potom, početak Prvog svjetskog rata pretvorio je šarmantni turistički parobrod u brod-bolnicu sa specijalnom ratnom misijom.
Detalje burne službe danas oživljava zagrebački kolekcionar Mario Talajić sa suradnikom Zlatkom Huzekom. U svojoj zbirci čuvaju više od dvadeset povijesnih fotografija i razglednica koje svjedoče o transformaciji „Metcovicha” – od raskošnih paluba ispunjenih gostima u bijelim odijelima do ratnih dana kada je spašavao ranjenike.
Ukupna priča parobroda, koji je nekoć bio simbol luksuza, a potom humanitarne odanosti, podsjetnik je na krhkost vremena i brzu promjenjivost povijesnih uloga na Jadranu.