Dok se iz europskih fondova planiraju milijunske investicije u nove muzeje i knjižnice na hrvatskim otocima, stanovnici Drvenika Velog upozoravaju da se guše u temeljnim problemima – nemaju ni pouzdanu opskrbu vodom.
Ključno je pitanje, kažu otočani, tko će zimi posjećivati te nove kulturne ustanove, tko će u njima raditi i tko će na otoku živjeti za deset godina. Posebno ih muči po kojim se kriterijima određuje koji otok dobiva novac i u kolikom iznosu.
„Uvažava li se broj stalnih stanovnika, trendovi iseljavanja, prometna izoliranost, dostupnost vode, struje, zdravstvene i socijalne skrbi ili je presudna samo spremnost projektne dokumentacije?”, nizaju pitanja mještani.
Nives Meštrović, koja se godinama bavi otočnim razvojem, podsjeća da nijedna sustavna anketa među stanovnicima nije provedena: „Bez vode, stabilne i pouzdane električne energije, dostupnog stanovanja, digitalne povezanosti i cjelogodišnjih radnih mjesta, svi pojedinačni projekti ostaju nedovoljni. Otok nije tehničko, već društveno pitanje. Ako nema ljudi, nema ni razvoja.”
Mladi već odlaze, škola se svake godine suočava s manjim brojem djece, a pojedini poduzetnici zatvaraju pogone zbog visokih troškova i loše logistike. Lokalci stoga traže da se prioriteti okrenu osnovnoj infrastrukturi, umjesto da se, kako tvrde, „puca na vitrine bez sadržaja”.
I dok sredstva za nove kulturne zgrade stižu, cisterna s vodom – pogotovo ljeti – nekad ne dolazi danima. Ironija koja, upozoravaju mještani, zorno pokazuje kako se razvojni projekti na otocima često kroje daleko od stvarnih potreba ljudi koji ondje žive.