Splitsko kazalište i hrvatska kulturna scena oprostili su se od Dare Vukić (1926.–2026.), jedne od svojih najupečatljivijih umjetnica. Glumica je, u krugu obitelji i najbližih prijatelja, tiho sahranjena u rodnom Splitu.
Prvi put je zakoračila na pozornicu Hrvatskoga narodnog kazališta Split 1953. u predstavi „Inspektor se vraća“, a već godinu dana poslije postala je stalni član ansambla. Od tada je, posebice tijekom pedesetih i šezdesetih, odigrala gotovo svaku naslovnu ili ključnu žensku ulogu na splitskoj sceni. Među njima su Antigona na Peristilu, Ofelija u „Hamletu“, Rosa u Williamsovoj „Tetoviranoj ruži“, Grušenjka u „Braći Karamazovima“ i Silvija u „Zločinu na kozjem otoku“.
Na daskama je surađivala s redateljskim veličinama poput Tita Strozzija, Bojana Stupice, Marka Foteza i Fadila Hadžića, sudjelujući u antologijskim predstavama „Zatočenik Altone“, „Povratak Filipa Latinovicza“, „Marat-Sade“, „Skup“ i „Dundo Maroje“. Njezino umijeće potvrđeno je 1981. kada je za naslovnu rolu u „Antigona, kraljica u Tebi“ primila nagradu Udruženja dramskih umjetnika Hrvatske.
Umjetnički put obilježila je dugovječnost i neiscrpna radoznalost. Kritičarka Lada Martinac zapisala je kako je Vukić „ispunjavala ponosom svaki novi kazališni naraštaj“. O glumi joj je, pak, stajalo: „Ona to ne radi, ne pravi, ona jednostavno jest.“
Unatoč vitalnosti na sceni, glumica nije dočekala premijeru svog posljednjeg filma „Koke“ redatelja Igora Jelinovića koja je zakazana za 31. siječnja na festivalu u Rotterdamu. U tom ostvarenju tumači lik None, a njezine posljednje izgovorene riječi na filmu – „Kada umren… Ako ikad umren…“ – danas odzvanjaju poput intimnog oporuknog stiha.
Zaposlenici HNK Split od glumice su se oprostili porukom da Dara Vukić „nikada neće umrijeti“ jer njezina je „čarolija igre“ trajno upisana u sjećanje publike i u povijest kazališta čijim je dijelom bila više od šest desetljeća.