Legendarna hrvatska pjevačica Gabi Novak preminula je u ponedjeljak ujutro u 89. godini. Posljednje tjedne provela je u borbi s upalom pluća, a nakon povratka u dom za starije osobe, prema riječima bliskih prijatelja, „samo je kopnila”. Tužna vijest stiže tek mjesec dana nakon smrti njezina sina jedinca, pijanista Matije Dedića.
Rođena je 8. srpnja 1936. u Berlinu kao Gabrijela Novak, kći Hvaranina Đure Novaka i Berlinčanke Elizabeth Reiman. Djetinjstvo je dijelila između njemačke prijestolnice i Hvara, a u Zagreb se doselila pred Drugi svjetski rat. Nakon rata završila je Školu za primijenjenu umjetnost i zaposlila se kao crtačica u tada novoosnovanom Studiju za crtani film Zagreb filma.
Glazba je isprva bila hobi: 1957. godine, na dočeku Nove u prostorijama Zagreb filma, otpjevala je hitove „Johnny Guitar” i „Secret Love” te očarala prisutne. Iste je godine u Ljubljani, na poziv slovenskog skladatelja Bojana Adamiča, prvi put nastupila pred širom publikom i osvojila slušatelje izvedbama „Tea For Two”, „Moonlight In Vermont” i „Que Sera Sera”. Nakon pobjede na Zagrebačkom festivalu 1959. s pjesmom „Ljubav ili šala”, dilema između crtanja i pjevanja bila je riješena – rođena je nova zvijezda.
Kroz 1960-e Novak je snimila niz prepjeva svjetskih hitova i originalnih festivalskih brojeva, a njezin „moderni šapat” postao je sinonim za sofisticirani pop-jazz izričaj. Posebno je voljela jazz; već 1961. izvela je Gershwinovu „A Foggy Day” uz Zagrebački jazz kvartet, a desetljećima poslije surađivala je s Matijom, jednim od vodećih hrvatskih jazz pijanista.
U profesionalnom i privatnom životu pratio ju je kantautor Arsen Dedić. Par je sudbonosni susret imao 1959. na Zagrebačkom festivalu, a zajedno su ispisali jednu od najpoznatijih ljubavnih priča domaće glazbe. O Arsenovoj nenametljivoj naravi Gabi je jednom rekla: „Mislim da je Arsen otišao diskretno, baš kao što je diskretno i živio.”
Diskografija Gabi Novak proteže se od singla „Ljubav ili šala” (1959.) do albuma i pjesama objavljenih u novom tisućljeću, uključujući Porinom nominiranu skladbu „Sanjaj jedini”. Bez obzira na stil – swing s big bendom, intimni jazz trio ili elegantne pop balade – ostala je mjerilo vokalne preciznosti, istančane emocije i nenametljive elegancije.
I svoj posljednji rođendan provela je skromno, u krugu obitelji: „Ja vam te rođendane više uopće ne slavim… sve normalno i skromno. Ja sam takva, tako najviše volim”, ispričala je prije dvije godine. Takva je i otišla – tiho, ali s neizbrisivim tragom.
Datum i mjesto posljednjeg ispraćaja bit će objavljeni naknadno.
