Krste Juras, pjesnik, tekstopisac i brodograđevni inženjer međunarodnog ugleda, preminuo je u noći s petka na subotu, potvrdila je njegova obitelj.
Juras je široj publici najpoznatiji po stihovima koji su ušli u kolektivnu memoriju juga zemlje. Pjesma „Dalmacija u mom oku“, koju je proslavio Mišo Kovač, odavno je prerasla u neslužbenu regionalnu himnu, dok je „Šibenska balada“ 2016. gradska uprava proglasila službenom svečanom pjesmom njegova rodnog Šibenika.
Plodan i tražen autor • Prvu uglazbljenu pjesmu dobio je 1974. – skladao ju je Zvonko Špišić, a izvela Višnja Korbar na Zagrebačkom festivalu. • Tijekom sedamdesetih i osamdesetih surađivao je s vrhom tadašnje glazbene scene, od Dušana Šarca i Ibrice Jusića do Zdenka Runjića i Rajka Dujmića. • Do 2008. popis njegovih uglazbljenih pjesama narastao je na oko 250 naslova.
Unatoč estradnoj popularnosti, književni kanon ga je redovito zaobilazio. Antologije su ga bilježile tek fusnotama, premda je prvu zbirku „Balada o tekstopiscu“ objavio još 1982., a naknadno izdao naslove poput „Samo moru virujen“ i, prije deset mjeseci, „Izborane pjesme“.
Dvostruka karijera Paralelno s pisanjem Juras je gradio znanstvenu karijeru. Bio je doktor tehničkih znanosti, crtao ratne i trgovačke brodove za domaće i inozemne naručitelje te vodio Brodarski institut. Upravo taj „dvostruki život“ – estradni i inženjerski – često je služio kao izgovor onima koji su ga marginalizirali unutar književnih krugova.
„Bez Jurasova udjela, naša predodžba o Dalmaciji bila bi kudikamo siromašnija“, primijetio je jedan od njegovih dugogodišnjih suradnika, podsjećajući kako je pjesnik svojom lirikom stvorio emocionalni zavičaj koji nadilazi zemljopisnu kartu.
Posljednja objavljena knjiga „Izborane pjesme“ sadrži ciklus „Umrlice“ posvećen prijatelju Ivi Brešanu – detalj koji, na tragu Jurasovskog spoja vedrine i sjete, danas odzvanja još jače.
Datum posljednjeg oproštaja obitelj će objaviti naknadno.