Pavo Lukač (24), rođeni Osječanin i igrač austrijskog prvoligaša Salzburg Ducks, vratio se iz Pariza s prvim nastupom hrvatske reprezentacije na Europskom prvenstvu u flag footballu – skraćenoj, nekontaktnoj verziji američkog nogometa koja će 2028. debitirati na Olimpijskim igrama u Los Angelesu.
Reprezentacija je među 24 sudionika zauzela 18. mjesto. U skupini je svladala Gruziju, a izgubila od Španjolske, Velike Britanije, Austrije i Nizozemske. U doigravanju je pobijedila Belgiju i Portugal, te u susretu za 17. poziciju izgubila od Švedske. Europski prvak postala je Italija, ispred Austrije.
„Došli smo kao posljednje rangirani, 24., pa smo plasmanom i pobjedama nad Belgijom i Portugalom dokazali da pripadamo višem razredu”, kaže Lukač, koji je u nacionalnu vrstu uskočio kao jedini Osječanin nakon što je suigrač Petar Pavan otpao zbog ozljede.
Od lokalnog terena do austrijske lige Lukač je s 14 godina zamijenio nogometnu loptu onom za američki nogomet kada je prvi put trenirao s Osijek Cannonsima. Nakon preddiplomskog studija geodezije u Zagrebu preselio se u Salzburg kako bi završio diplomski studij geoinformatike i istodobno zaigrao „pravi” kontaktni američki nogomet.
„Austrijska AFL puno je jača od domaće lige. U klubovima igra i nekoliko profesionalaca iz SAD-a, a na tribinama se skupi i do 1 500 gledatelja”, opisuje. Ducksima donosi amaterski status, stipendiju i studentske poslove, a grad na Salzachu uspoređuje s rodnim Osijekom po veličini i životu uz rijeku.
Olimpijski horizont i hrvatske prepreke Flag football u Parizu mu je, kaže, pokazao gdje Hrvatska trenutačno stoji. Šest najboljih europskih momčadi izborilo je Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj, preko kojega će se tražiti mjesto među 12 reprezentacija na Igrama 2028. „Nama je realnije ciljati sljedeće Igre 2032.”
Kao najveću zapreku razvoju sporta u domovini navodi manjak igrača. „Klubovi se bore s masovnošću. Flag verzija lakše puni momčad, ali tackle football nas sve najviše privlači.” Vjeruje da bi suradnja austrijskih klubova i hrvatske reprezentacije – zajednički kampovi i prijateljske utakmice – ubrzala podizanje razine.
„Želim ostati u američkom nogometu, bilo u Austriji, Njemačkoj ili kasnije doma. A kad završi karijera, uvijek postoji povratak u Hrvatsku”, poručuje Lukač, spreman na novu sezonu s Ducksima i na sljedeće okupljanje reprezentacije.