Osijek se ponovno našao na rubu krize koja se ciklički ponavlja već tri godine. Samo sedam mjeseci nakon dolaska, Simon Rožman više ne uspijeva ostvariti ni rezultate ni razvoj igrača koje je najavljivao.
• Poredak: Bijelo-plavi su deveti, pretposljednji u ligi. • Atmosfera: na terenu se sve češće vide gestikulacije i međusobna prigovaranja, signal nepovjerenja unutar momčadi. • Ideja igre: ljetos se gajio hrabar, brz nogomet, ali poslije serije promašaja u Puli trener je povukao "ručnu" i okrenuo se konzervativnijem pristupu. Ni to nije donijelo bodove; sada ekipa izgleda kao da „zna što neće, ali ne zna što hoće“. • Eksperimenti: poraz u Koprivnici i „kemijanje“ sa sastavom protiv Dinama dodatno su produbili sumnje u smjer kojim klub ide. • Forma igrača: nitko nije u zavidnom stanju; iskusniji ne vuku, mlađi su se utišali, što se izravno pripisuje trenerovoj odgovornosti.
Povjerenje u Rožmanovo vodstvo ubrzano kopni, a pred klubom je tjedan s tri utakmice koje bi mogle biti presudne. Uprava, struka i igrači ponovno moraju donijeti „važne i teške odluke“, zadatak koji ih posljednjih sezona nije krasio.
Jedina izravna disciplinska prijetnja trenutno visi nad Stanislavom Šopovom. Bugarski veznjak već ima tri žuta kartona; prema novom pravilniku HNS-a, četvrti znači automatsku utakmicu suspenzije.
Osijek je, zasad, ostao bez identiteta na terenu i bez jasnog plana kako se vratiti „ondje gdje pripada“. Sljedeći nastupi pokazat će je li Rožman spreman zauzdati spiralu neuspjeha ili će se začarani krug produbiti.
