RIJEKA – Festival Riječke ljetne noći okončan je raskošnom, ali i kontroverznom izvedbom „Carmine Burane” Carla Orffa, kojom se na Trgu Riječke rezolucije simbolično obilježilo skladateljev 130. rođendan. Publika je i ovaj put ispunila gledalište do posljednjega mjesta, strpljivo se probijajući kroz dugačak red na Korzu kako bi pratila popularnu kantatu pod zvjezdanim nebom.
Unatoč euforičnoj atmosferi, sama izvedba ostavila je podijeljen dojam. Umjesto originalno predviđenog velikog orkestra, ansambl HNK-a Ivana pl. Zajca nastupio je u novoj, značajno reduciranoj verziji koju je 2022. priredio Paul Leonard Schaeffer: po jedan puhač u svakoj dionici i tek dvije osobe na udaraljkama. Manjak zvučne mase pokušalo se nadoknaditi pojačanjem koje je, umjesto diskretnog potpore otvorenom prostoru, krenulo u smjeru rock koncerta. Posljedica je bio gubitak dinamike, umjetna orkestralna boja i neravnoteža u zborskim dionicama, osobito među basovima i sopranima smještenima uz mikrofone.
Vizualno impresivan, zbor od više od stotinu pjevača – Riječki operni zbor (zborovođa Matteo Salvemini) i Akademski zbor „Ivan Goran Kovačić” iz Zagreba (zborovođa Ivan Šćepanović) – pokazao je solidnu pripremljenost. Ipak, izostanak dječjeg zbora nadomješten je sopranima čiji bogat vibrato nije uspio dočarati traženu „dječju” boju.
Solističku postavu predvodila je sopranistica Karla Mazzarolli, koja je u stavcima „Stetit puella”, „In trutina” i „Dulcissime” demonstrirala zavidan opseg i sigurnost u visokim tonovima. Bariton Robert Kolar nastavio je reputaciju pouzdanog interpreta, dok je tenor Krešimir Škunca, uz oslonac na mikrofon, solidno savladao svoju jedinu – i tehnički nezahvalnu – ariju.
Dirigent Ivan Šćepanović, predstavnik mlađe generacije i ujedno zborovođa zagrebačkoga ansambla, vodio je izvedbu energično i partituri vidljivo vičan. Međutim, brža tempa, izostanak predviđenih attacca i povremene stanke ostavili su fragmente glazbenog toka neuvezanima, a različiti izgovor latinskog teksta nije prošao nezapaženo u publike navikle na talijanski prizvuk.
Zaključno, premda je večer potvrdila da Riječani ne gube interes za Orffovo najpopularnije djelo, serija spornih produkcijskih odluka – od skraćene partiture do pretjeranog ozvučenja – zasjenila je umjetnički potencijal lokalnih glazbenih snaga. Publika je dobila spektakl, ali ne nužno i zvuk kakav Carmina Burana zaslužuje.