Na Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta, 27. siječnja, Opatija je ponovno okrenula pogled prema vlastitoj povijesti – onoj koja svjedoči o usponu i gotovo potpunom nestanku lokalne židovske zajednice.
Početkom 20. stoljeća grad je, zahvaljujući nagloj ekspanziji lječilišnog turizma, privlačio liječnike, ljekarnike, hotelijere i trgovce židovskog podrijetla iz Austro-Ugarske. Popis stanovništva iz 1898. bilježi 77 stalnih članova zajednice, a 40 godina kasnije taj se broj popeo na 389. Subotnji obredi za turiste održavali su se još 1905. u tadašnjem Pansionu Breiner (danas Hotel Kristal), gdje je bila improvizirana sinagoga.
Želja za trajnim vjerskim zdanjem dovela je 1925. do kupnje zemljišta iza današnjeg Kulturnog doma „Zora” te do postavljanja kamena temeljca sljedeće godine. Sinagoga, međutim, nikada nije podignuta; vjernici su od 1928. bogoslužja privremeno održavali upravo u zgradi „Zore”.
Osnivanjem samostalne Židovske općine Opatije 1922. predsjedao je ljekarnik Mihael Abraham Sternbach, a 1926. dužnost preuzima Bernard Nathan. Njihovo je razdoblje obilježila graditeljska i kulturna živost, ali i sve snažniji val antisemitizma koji je kulminirao Mussolinijevim rasnim zakonima 1938. Od ožujka 1940. do lipnja iste godine uslijedile su internacije i deportacije; opatijska je populacija gotovo potpuno uništena u genocidu.
Tijekom rata Talijanska fašistička mladež zaposjela je prostor privremene sinagoge, a sakralni inventar opljačkan je. Nakon 1945. vratio se tek malen broj preživjelih. Predsjednik općine Bernard Nathan (1878. – 1964.) pobrinuo se za očuvanje židovskog groblja i 1. svibnja 1955. podigao spomenik s imenima opatijskih Židova stradalih u Drugom svjetskom ratu.
„Ovaj spomenik stoji kao trajna opomena da se nikada ne zaboravi teror nad nedužnima”, kazao je tada Nathan. Svake je godine, prije molitve Kol nidre, palio svijeću i izgovarao Kadiš za svoje sugrađane – čin sjećanja koji i danas odjekuje porukom: ne ponovilo se.