Sve zgrade u Hrvatskoj prema važećem pravilniku moraju do 31. prosinca dobiti svoje matične identifikacijske brojeve (OIB), no na terenu vlada gotovo jednoglasno uvjerenje da će taj rok pasti.
Profesor s Pravnog fakulteta u Rijeci dr. Dejan Bodul procjenjuje da bi „bilo sjajno ako bismo OIB-ove uspjeli ishoditi do kraja 2026.”. Stanare bi, kaže, čekali dodatni troškovi od „nekoliko stotina eura po zgradi, ovisno o veličini”.
Zahtjev za dodjelu OIB-a upravitelji podnose elektronički, preko Zajedničkog informacijskog sustava zemljišnih knjiga i katastra, ali prije toga treba:
• povezati zemljišne knjige s knjigama položenih ugovora – posao koji je započeo još 2013., a za mnoge zgrade i dalje nije završen;
• izraditi skicu svake građevine, što zahtijeva izlazak stručnih službi na teren.
„To se ne može odraditi u mjesec i pol dana koliko je ostalo”, upozorava Bodul. Dodatni je problem što dio upravitelja nije stručno opremljen za ovakve procedure, dok mnoge zgrade nemaju ni predstavnika suvlasnika, pa se mora imenovati prinudni upravitelj – što cijeli proces dodatno usporava.
Podaci Državne geodetske uprave otkrivaju razmjere kašnjenja: od srpnja, kada je počeo teći rok, u registar je upisano tek 1 800 zgrada. Koliko ih uopće ima? Prema analizi iz 2018., u Hrvatskoj postoji oko 915 000 zgrada, od čega 433 360 višestambenih i 471 708 obiteljskih kuća; u tim zgradama živi približno dva milijuna ljudi.
Predsjednik Udruge upravitelj Dražen Pomper kaže da je zadatak fizički neizvediv: „U Hrvatskoj nas je najviše 450 zaposlenih. Da radimo samo upis, bez redovnih poslova, morali bismo unositi 28 000 stanova svakog sata. Nemoguće.” Dok sama prijava upravitelja traje tek nekoliko minuta, drugi dio – detaljni unos podataka za svaku zgradu i svaki stan (površina, grijanje, sanitarije) – „guta” vrijeme. Za neetažiranu zgradu, dodaje, potrebno je oko 40 minuta.
Udruge zato mole suvlasnike da čim prije dostave bilo kakve nacrte ako službeni projekt ne postoji, kako bi se barem ubrzala izrada skica.
Unatoč upozorenjima s terena, u Ministarstvu graditeljstva zasad ne razmatraju produljenje roka. Time je izvjesno da će se velik dio posla preliti u 2024. i daljnje godine – uz financijski teret koji će na kraju platiti sami stanari.