Na isti dan kada je pulskim navozima kliznuo golemi roro brod „Grande Ghana”, Istra je živjela posve drukčije ljudske priče – od tisuća svijeća na grobljima do dramatičnog bijega osumnjičenika za bombaški atentat i suđenja za ropstvo.
Radno porinuće bez fanfara
Gradnja 473, drugi brod iz serije od sedam ro-ro car-container carriera za talijansku Grimaldi grupu, 2008. je puštena u more s prvog navoza pulskog brodogradilišta. „Grande Ghana” dug je 210 metara, širok 32, visok 21,5, a gaza 9,75 metara. Motor jačine 19 040 kW potiskuje ga do 21,9 čvorova, a na 12 paluba može prevesti 3 890 automobila i 1 360 kontejnera.
Sve je proteklo kao tzv. radno porinuće: bez klasične svečanosti, uz jednostavno presijecanje konopa koje je obavila radna kuma, dugogodišnja djelatnica brodogradilišta Orieta Floreana. Predstavnici brodara i škvera potvrdili su da će posljednji iz serije sedam brodova biti predan 2010. godine.
Bijeg „bombaša s kacigom”
Dok je brod tonuo u more, bivši pripadnik Crvenih beretki Željko Milanović navodno je pobjegao svega desetak minuta prije dolaska policije. Istražitelji su ga povezivali s mopedom prepunim eksploziva dovezenim pred redakciju jednog nacionalnog tjednika; kraj vozila je ostavljena crna kaciga istog tipa kakva je viđena pri likvidaciji Ive Pukanića i Nike Franjića.
U istu skupinu osumnjičenih ubrajali su se braća Robert i Luka Matanić, Amir Mafalani te Bojan Guduri, tada još u bijegu.
Blagdan Svih svetih uz more svijeća
Kišna subota nije spriječila Puljane i stanovnike drugih istarskih gradova da groblja ispune cvijećem i lampionima. Grad Pula organizirao je besplatne autobusne linije, a kod središnjeg križa pulskog groblja zapaljeno je more svijeća.
U Pazinu su vijenac položili gradski čelnici, udruge proistekle iz Domovinskog rata i policija, dok su antifašistički veterani podsjetili na 95 poginulih boraca iz 1943. godine. Slične su se komemoracije odvile i u Labinu, gdje su gradska vlast i predstavnici braniteljskih udruga odali počast palima.
Suđenje zbog ropstva u Poreču
Na Općinskom sudu u Poreču nastavilo se suđenje makedonskom državljaninu Špendu Refikiju, optuženom za ropstvo, trgovinu ljudima i iskorištavanje Sabahudina Bašića za besplatan rad. Bašić se nije pojavio, no saslušano je šest svjedoka.
Policajci Tomislav Sambolec i Eduard Samac opisali su kako su nakon dojave pronašli Bašića „neurednog, prestrašenog i izbezumljenog”. Nasuprot tome, prijatelj optuženog Željko Demarki te vlasnica kafića „Escobar” Erika Pašalić tvrdili su da se Bašić slobodno kretao, dobro hranio i čak ostavljao napojnice. Pašalić je ustvrdila da „neki ljudi jednostavno mrze Refikija i žele mu se osvetiti”.
Sud će, nakon kontradiktornih iskaza, morati odvagnuti svjedočenja i policijske nalaze.
Od porinuća visokog 21,5 metara do svijeća koje su obasjale istarska groblja, 1. studenoga te godine pokazao je koliko su industrijski ponos, sjećanje na mrtve i tamne priče kriminala isprepleteni u svega nekoliko sati istarske kronike.