Kad je kao osmogodišnjak stigao iz Rusije u Konjščinu, Anton Kudryashov nije govorio ni riječ hrvatskoga. Sedamnaest godina poslije 25-godišnji Anton predstavlja Krapinsko-zagorsku županiju u projektu Moja.hr, čija je ovogodišnja tema simbolično nazvana „Ostajem u Hrvatskoj”.
„Smatram da je ove godine natječajna tema 'Ostajem u Hrvatskoj' projekta Moja.hr najbolja moguća tema”, poručuje mladi Rus koji se danas ponosno naziva Zagorcem. Vjeruje da bi svaka mlada osoba, prije razmišljanja o odlasku iz zemlje, trebala pogledati filmove finalista i pročitati njihove priče. „Najveće bi dostignuće bilo kada bi barem jednoga dirnule te riječi i te minute, i kada bi i on odlučio ostati u Hrvatskoj”, dodaje.
Život između dviju domovina Anton opisuje kao izazovan, ali i ispunjavajući. Iako je, kaže, u prvim godinama bio meta zadirkivanja vršnjaka te nije odmah shvatio da zauvijek mijenja domovinu, danas Zagorje naziva svojim domom: „S godinama sam spoznao da za državu nije presudna površina, ne čine je tisuće i tisuće kilometara, nego tisuće i tisuće dobrih ljudi koji u njoj žive.”
Otkriva i zašto ga je osvojila mala sredina: u Konjščini ljudi se međusobno poznaju, otvoreniji su i njeguju dobre odnose – nešto što mu je u velikom ruskom gradu nedostajalo. Kroz godine je zavolio svaki zagorski breg, odlazak u klet s prijateljima i ideju da jednog dana na jednom od tih brežuljaka sagradi vlastitu kuću.
Kudryashov naglašava jednostavne geste koje su ga privukle Hrvatskoj: „Hodaš ulicom i prolaznik te pozdravi, nasmiješi se i zaželi ti dobar dan. Zar to nije lijepo?” Uvjeren je da su upravo ljudi najveće bogatstvo zemlje i da bi „svaki Hrvat morao biti ponosan što je imao sreću roditi se ovdje”.
U okviru projekta Moja.hr želi da što više ljudi čuje njegovu priču. „A ja ću i dalje biti dječak koji svim svojim srcem voli Hrvatsku, koji i dalje uči o njoj i koji će raditi još više da moju priču kako sam ostao u Hrvatskoj čuje što više ljudi.”
Planovi su mu ambiciozni, ali čvrsto vezani uz zemlju koju je prigrlio: sanja da obiđe svaku općinu i potvrđuje svoju odluku riječima koje ne ostavljaju mjesta sumnji: „Definitivno ostajem u Hrvatskoj, ona mi je dala dom.”