Nikša Džanko dobro pamti 16. studenoga 2003. Hrvatska je igrala kvalifikacije za Euro u Portugalu, a on je, kako kaže, „proživio pakao”. Dok ga je rasparala heroinska kriza, tukao je glavom u zid nadajući se nesvjestici: „Da sam tada imao pištolj, vjerojatno bih se upucao.”
Džanko je dotad prešao opasan put – od farmaceutskog tehničara do međunarodnog dilera koji je heroin nabavljao u Bombaju, Turskoj, Africi i Bangkoku, svjestan da u nekim od tih zemalja riskira čak i smrtnu kaznu. Priča je počela u 21. godini, prvom jointu i postupnom tonuću u ovisnost.
Paklena noć iz 2003. označila je prekretnicu: nakon nje, kako tvrdi, pronašao je mir i veselje te potpuno promijenio smjer. Danas vodi udrugu „Snaga vjere”, koja beskućnicima i ljudima na rubu društva nudi prenoćište i topli obrok.
Džankova priča podsjetnik je koliko su tanke linije između autodestrukcije i preobraćenja – i koliko daleko može odvesti odlučnost da se krene iz početka.