Rijeka će 2. veljače u 18 sati u gradskoj vijećnici na Korzu 16 ugostiti predstavljanje dopunjenog izdanja monografije „Turska kuća u Rijeci“. Knjigu, koja stiže 18 godina nakon prvog izdanja, objavilo je Hrvatsko-tursko društvo Rijeka s ambicijom da obnovi interes za ovaj arhitektonski i povijesni dragulj smješten na križanju Verdijeve i Ulice Vatroslava Lisinskog.
Nova verzija donosi čitav niz svježih znanstvenih priloga, proširene povijesne i društvene kontekste te suvremene interpretacije koje Tursku kuću sagledavaju kao simbol višeslojnih hrvatsko-turskih dodira i mediteransko-srednjoeuropskih kulturnih strujanja.
U uvodnom eseju predsjednik društva prof. dr. sc. Saša Ostojić opisuje zgradu kao „mjesto susreta kultura“ i sastavni dio identiteta grada koji je oduvijek znao utkati različitosti u svoj urbani pejzaž. Poruka knjige, naglašava Ostojić, jest poziv da se Rijeka čita kroz njene tihe dijaloge s početka 20. stoljeća, čija se simbolika zadržala do danas.
Arhitektura koja priča Smještena u blizini gradske tržnice i HNK Ivana pl. Zajca, Turska kuća predstavlja jedinstvenu sintezu historicizma, secesije i neomaurskog stila, nadopunjenu orijentalnim ornamentima i kaligrafskim natpisima u četiri varijante arapskog pisma. Ta kombinacija čini građevinu rijetkim primjerom orijentalne estetike u europskom urbanizmu, a Rijeci donosi prepoznatljiv orijentir.
Poglavlje arhitekta i istraživača Theodora de Canzianija prati put od skromne palače Bartolich-Gelletich iz 1879. do današnje vizure. Ključan trenutak bio je brak vlasnice Antonije Bartolich Gelletich s osmanskim konzulom Nikolaiem Nikolakijem Effendijem de Nicolaidesom, nakon čega zgrada 1906. dobiva današnji izgled prema projektu Carla Conighija i postaje sjedište osmanskog konzulata sve do 1918. godine.
Predstavljanje monografije očekuje se kao kulturni događaj kojim Rijeka ponovno ističe svoju otvorenost različitostima i podsjeća na razdoblje kada se uz Jadran susretala europska i orijentalna kultura. Okupljanje povjesničara, arhitekata i građana u gradskoj vijećnici bit će prilika da se iznova sagleda značenje Turske kuće ‒ ne samo kao arhitektonske rijetkosti, nego i kao živog svjedoka međunarodnih odnosa i gradskih transformacija.