Ferrarska Biblija iz 1553. godine – prvo potpuno tiskano izdanje hebrejske Biblije na španjolskom jeziku – ponovno dolazi pred čitatelje zahvaljujući novom faksimiliranom izdanju zaklade José Antonio de Castro. Djelo, nastalo u sjevernotalijanskoj Ferrari, svjedoči o snazi vjere i kulturnoj upornosti progonjenih Sefarda koji su ondje pronašli utočište.
Od tajnih obreda do tiskarskog pothvata
Nakon protjerivanja iz Španjolske 1492. i prisilnih obraćenja u Portugalu, mnogi su se Židovi – formalno katolici, ali u potaji i dalje vjerni židovstvu – uputili prema talijanskim gradovima poduzetničke slobode. U Ferrari ih je zaštitio vojvoda Ercole II. d’Este, sin Lukrecije Borgije i unuk pape Aleksandra VI. Bez sinagoga, rabina i hebrejskih knjiga, zajednica je svoj vjerski identitet jedva održavala. Rješenje je bilo prevesti svete tekstove na jezik koji su svi razumjeli – ladino, odnosno tadašnji španjolski.
Tako je nastala Ferrarska Biblija, tiskana u dva izdanja – jedno namijenjeno Židovima, drugo kršćanima. Izdavači su se ponosili da je riječ o „a bible in the Spanish language translated, word-for-word, from the true Hebrew by excellent scholars”, premda su i sami priznavali da doslovan prijevod katkad zvuči „grubo i neobično”.
Simbol otpora unatoč Tridentskom saboru
Vrijeme nastanka bilo je krajnje riskantno: Tridentski sabor upravo je potvrdio latinsku Vulgatu kao jedini mjerodavni kanonski tekst Katoličke crkve. Posjedovanje hebrejskih ili „sumnjivih” prijevoda moglo je značiti inkvizicijski proces. Usprkos tomu, Ferrarska je Biblija postala oruđe ponovnog učenja tradicije – ne samo u Italiji, nego i u drugim središtima sefardske dijaspore poput Amsterdama, gdje su se utemeljivale nove židovske zajednice.
Gravura brodoloma kao autobiografija naroda
Naslovnica knjige prikazuje jedrenjak polomljenih jarbola koji se, usprkos olujnome moru, ne predaje. Prema tumačenju španjolske književnice i znanstvenice Palome Díaz-Mas, brod govori u ime onih koji su pretrpjeli „oluju protjerivanja, inkvizicije i prisilnih obraćenja”, ali i dalje „plove dalje”. Pored broda pliva dupin – drevni simbol zaštite i nade u siguran pristanak.
Današnja vrijednost
Díaz-Mas ističe da novo izdanje potvrđuje „trajnu važnost i kulturni značaj” Ferrarske Biblije. Osim što služi kao povijesni spomenik, knjiga podsjeća na to da je jezik mogao biti ključno uporište u očuvanju vjere te da je tiskarsko umijeće nerijetko bilo jače od progona. Ferrarska Biblija ostaje svjedočanstvo kako su raseljeni ljudi, oslonjeni na vlastitu upornost i povremenu dobrodošlicu prosvijećenih vladara, uspjeli sačuvati identitet – i prenijeti ga budućim naraštajima.