Planina Ruapehu, nekoć turistički magnet Sjevernog otoka, pretvorila se u simbol šire drame koja potresa novozelandska sela. Klimatske promjene razrijedile su snježni pokrivač, dok je energetska kriza presudila tamošnjoj industriji.
Najveći udar stigao je u listopadu 2024. kada je Winstone Pulp zatvorio dvije pilane zbog visokih cijena energije i otpustio više od 230 radnika. Bio je to posljednji čin postupnog gašenja radnih mjesta koje ruralni dijelovi zemlje trpe još od 2023. godine, kada su se nizala zatvaranja manjih pogona i uslužnih djelatnosti.
Rezultat je egzodus stanovnika: obitelji napuštaju svoja imanja, škole se prazne, a trgovine spuštaju rolete. U okrugu Ruapehu gotovo je polovica stanovništva Māori, pa gubitak ide daleko izvan ekonomije – ljudi strahuju da će s odlaskom biti izbrisani i jezici, običaji i zajedničke priče predaka.
Neki se ipak odlučuju ostati, održavajući zajedničke vrtove, dijeleći hranu i organizirajući kulturne događaje kako bi sačuvali osjećaj pripadnosti. „Ne želimo samo gledati kako naseljenost nestaje – ovdje su naši korijeni”, kažu mještani, svjesni da bez novih radnih mjesta i dugoročnih rješenja neće biti lako zaustaviti iseljavanje.
Dok se nacionalna politika tek traži u potrazi za odgovorom, Ruapehu i slične sredine upozoravaju da se prazna sela ne mogu ispuniti tek dobrim željama. Traže ulaganja u obnovljive izvore energije, poticanje malih poljoprivrednih gospodarstava i razvoj turizma neovisan o snijegu.
Ako se trend ne preokrene, Novi Zeland bi, kako kažu lokalni čelnici, mogao izgubiti „srce svoje zemlje” – ruralne zajednice koje su generacijama hranile, grijale i kulturno obogaćivale čitav otok.