Europska unija i Sjedinjene Države sklopile su okvirni dogovor kojim se obvezuju na jačanje „otpornosti opskrbnih lanaca”, suzbijanje „netržišnih politika” te suradnju u području kontrole ulaganja i izvoza. Iako tekst još nije u potpunosti objavljen, analitičari ocjenjuju da Bruxelles time dodatno klizi prema oštrijem, američkom pristupu Pekingu.
„I think it's just the final sign that the EU is throwing in its lot with the US on China,” upozorava Varg Folkman iz briselskog European Policy Centrea. Smatra da će Kina taj signal teško ignorirati.
Kinesko je ministarstvo vanjskih poslova reagiralo suzdržanije nego u prethodnim slučajevima američkih trgovinskih sporazuma s Ujedinjenim Kraljevstvom ili Vijetnamom. Glasnogovornik Guo Jiakun poručio je: „We firmly oppose any party’s move to strike a deal at the cost of China’s interests.”
Nejasan sadržaj Visoki dužnosnik Europske komisije potvrdio je da je zajednička izjava o dogovoru „90-95 % gotova”, ali da će dijelovi o ekonomskoj sigurnosti ostati vrlo općeniti i dopunjavati se „kako budemo išli dalje”. Alicia García Herrero iz think-tanka Bruegel smatra da je takva neodređenost namjerna jer je Kina „ne samo drugo najveće svjetsko gospodarstvo, nego i drugi najveći trgovinski partner EU-a”. Sličan pristup, podsjeća, zauzeo je i Japan koji je prošlog mjeseca potpisao usporediv sporazum s Washingtonom.
Pitanje kritičnih sirovina Dogovor stiže u trenutku sve zategnutijih odnosa Bruxellesa i Pekinga obilježenih sporovima oko ljudskih prava, statusa Tajvana i kineskih kontrola izvoza ključnih minerala. Ograničenja koja je Peking uveo ranije ove godine već su prouzročila privremene obustave proizvodnje u Europi i pojačala pozive na smanjenje ovisnosti o kineskim dobavnim pravcima.
Transatlantska cijena za Rusiju? Dok EU traži čvršću liniju prema Rusiji zbog rata u Ukrajini, Washington je nedavno zaprijetio „secondary tariffs” Indiji i Kini zbog kupnje ruske nafte. García Herrero ocjenjuje da je to možda ustupak Bruxellesu: „The US wants to encircle China and cut it out of supply chains. Europe is saying, ‘Fine, I’m with you’ – but they want the US to get tougher on Russia.”
Krhki temelji Nils Redeker iz Jacques Delors Centra sumnja da će novi dogovor donijeti stvarnu stratešku koheziju: „Given the overall shakiness of the deal” obećanje o jačanju ekonomske sigurnosti „looks like a flimsy foundation for serious transatlantic cooperation”. Kao glavnu slabost navodi unutar-europske podjele, ilustrirane prošlogodišnjom svađom oko carina na kineska električna vozila, gdje su Francuska snažno zagovarala, a Njemačka – oslonjena na izvoz automobila u Kinu – žestoko protivila.
Za sada, čini se da Bruxelles prihvaća američku logiku smanjenja rizika, ali još nema jedinstven odgovor na pitanje – kako to provesti bez ozbiljnog narušavanja vlastitih gospodarskih interesa u Kini.