Don Boris Dabo (74) iz Novalje proveo je gotovo cijeli svećenički vijek – čak 43 godine – među seljanima zapadne Zambije, gdje je 3. srpnja 1983. sletio nakon polijetanja iz Zadra.
U razgovoru tijekom kratkog odmora u Hrvatskoj prisjetio se početaka:
• posljednji kapelanat završio je u Malom Lošinju; biskup Karmelo Zazinović odobrio mu je odlazak tek nakon što je traženje ponovio „u pravo vrijeme”
• engleski nije znao, pa je najprije poslan na usavršavanje u Irsku
• Livingstone, biskupija koja je tada vapila za ljudstvom, postala je njegov trajni misijski dom
Od tada je, kaže, „svakih pet-šest godina” osnivao novu župu: Shangombo, Lussun i posljednju – Sinjembelu na granici s Angolom, u blizini nacionalnog parka Sioma-Ngweze. Ondje noću u selima šeću lavovi, hijene i slonovi, a nedavno su lavovi zaklali nekoliko krava – meso je završilo u pučkoj kuhinji i učeničkom domu.
Rad na terenu
Dabo i mala ekipa suradnika putuju selima, podižu šator, čitaju Bibliju i odgovaraju na pitanja mještana. Kada se stvori jezgra vjernika, gradi se škola, ambulanta, a stanovnici sami od blata i slame podignu prvu crkvu. Trajnija građevina nastaje kasnije, uz donacije koje stižu iz cijelog svijeta i drvnu građu što je pripreme domaći radnici.
• Prvu župu Shangombo vodio je osam godina; ondje je s mještanima uveo uzgoj riže i suncokreta.
• U svakoj novoj misiji najsnažnije se pamti susret s lokalnim vračevima – umjesto prepirke, misionar danas bira „pozitivno naviještanje” i sakramente kao odgovor na strah od uroka.
Uskrsno slavlje bez presedana
Ovog Uskrsa krstio je 129 djece i odraslih te blagoslovio sedam brakova. Mise traju satima, a vjernici iz udaljenih sela stižu danima ranije: natovare hranu na volovske zaprege i kampiraju pokraj crkve od Velike srijede do Uskrsnog ponedjeljka.
Promjene i izazovi
• Gradovi su se digitalizirali, ali na selu se u 40 godina gotovo ništa nije promijenilo – osim što sada i bake posjeduju barem mobitel „na tipke”.
• Najteži društveni problem ostaje zavist, potpirena animističkim vjerovanjem da bolest ili nesreću uzrokuje tuđi urok.
Unatoč opasnostima – od blatnih putova i noćnih susreta sa zvijerima do sukoba s vračevima – don Dabo poručuje kako upravo ondje, među najsiromašnijima, vidi „život ispunjen smislom”.