Na pozornici londonskog bara London Pub, jednom od središta queer zajednice u Oslu i mjestu terorističkog napada tijekom proslave Pridea 2022., norveška državna Crkva uputila je povijesnu ispriku LGBTQ+ osobama.
„The church in Norway has caused LGBTQ+ people shame, great harm and pain. This should never have happened and that is why I apologise today”, rekao je Olav Fykse Tveit, predsjedavajući biskup najveće norveške vjerske zajednice, evangeličko-luteranske Crkve Norveške. Dodao je kako su dugogodišnja „discrimination, unequal treatment and harassment” neke vjernike otjerali iz Crkve. Nakon govora održana je posebna misa u katedrali u Oslu.
Povijest isključenosti
• 1950-ih biskupi su homoseksualne osobe opisivali kao „društvenu opasnost globalnih razmjera”. • Do 2007. gej osobama bilo je zabranjeno zaređenje, a brak u crkvi omogućen je tek 2017. • Norveška društvena legislativa bila je ispred crkvene: registrirano partnerstvo za istospolne parove uvedeno je 1993., a puno građansko vjenčanje 2009. • Prošle je godine Tveit prvi put sudjelovao u povorci Oslo Pridea.
Mješovite reakcije
Isprika je izazvala različite odjeke unutar zajednice:
• Hanne Marie Pedersen-Eriksen, lezbijka i protestantska pastorka, nazvala ju je „an important reparation” te trenutkom koji je „finally marked the end of a dark chapter in the church’s history”.
• Stephen Adom, predsjednik Norveške udruge za rodnu i seksualnu raznolikost, smatra da je gest „strong and important”, ali je „too late for those among us who died of Aids … with hearts filled with anguish because the church considered the epidemic to be God’s punishment”.
Širi trend unutar kršćanstva
Norveška se Crkva tako pridružila nizu vjerskih institucija koje su posljednjih godina izrazile žaljenje zbog povijesne diskriminacije nad LGBTQ+ osobama. Anglikanska Crkva u Engleskoj, Metodistička Crkva u Irskoj te Ujedinjena Crkva Kanade već su javno priznale vlastite propuste, premda neke i dalje ne dopuštaju crkvena vjenčanja istospolnim parovima.
Dok pojedini vjernici ispriku doživljavaju kao simbolični kraj ere odbacivanja, drugi naglašavaju da će se njezin stvarni značaj mjeriti postupcima – od pune uključenosti queer osoba u sve razine crkvenog života do trajne promjene teološkog diskursa.