Kada je ovog siječnja napokon pao snijeg u Svetom Đurđu kraj Donjeg Miholjca, Goran Zlatunić odlučio je djeci priuštiti čaroliju kakvu je i sam pamtio iz djetinjstva.
Bez ikakve stolarske diplome, ali s golemim entuzijazmom, proveo je cijelu noć i dio sljedećeg dana u radionici režući i savijajući drvo i metal dok nije nastao veliki, masivni model sanjki. Zbog njihove težine morao je angažirati traktor Dajc kako bi ih dopremio na obližnje brdašce.
Kad je sve bilo spremno, pozvao je djecu da se spuste. Njihova radost potvrdila je sav trud: „Bilo je to kao putovanje u prošlost, osjećaj slobode i veselja na snijegu, baš kao kad sam ja bio mali”, prisjetio se Goran dok je promatrao prve spustove.
Mještani kažu da je potez 46-godišnjeg susjeda vratio duh zajedništva u selo i podsjetio na vremena kad su se zime čekale zbog sanjkanja, a ne problema u prometu. Goran, pak, tvrdi da mu je najdraža nagrada osmijeh na dječjim licima.
Njegova improvizirana radionica tako je u jednoj noći postala tvornica uspomena – dokaz da se uz malo domišljatosti i puno srca mogu oživjeti stare radosti i stvoriti nove priče za prepričavanje.