Njemačka je prošle godine protjerala 20 100 osoba, dok je samo u prva tri mjeseca ove godine deportirano 6 151 ljudi. Najviše je migranata vraćeno u Tursku (502), zatim u Gruziju (454), Francusku (333), Španjolsku (325) i Srbiju (291), čime su i državljani Srbije postali značajna skupina pogođena novim mjerama.
Značajan dio ovih deportacija, njih 1 715, proveden je tzv. dablinskim transferima, što znači da su ljudi vraćeni u europske države odgovorne za rješavanje njihovih zahtjeva za azil prema Dublinskoj uredbi.
Više od trećine protjerivanja realizirano je skupim čarter letovima. Najskuplje su bile kolektivne deportacije u Pakistan, koje su njemačku državu stajale 462 000 eura, a letovi za Etiopiju koštali su 418 000 eura. Letovi prema Nigeriji, Gani i Kamerunu iznosili su ukupno 380 000 eura, pri čemu je dio troškova pokrila europska agencija Frontex.
Iako su repatrijacije početkom godine još bile pod nadležnošću stare vlade, nova koalicija CDU, CSU i SPD najavila je dodatno pooštravanje i povećanje broja protjerivanja. No, takva politika nailazi na oštre kritike. Predstavnica Ljevice Klara Binger izjavila je: „Znam za nekoliko deportacija u kojima je policija djelovala brutalno i bez imalo empatije. Govorimo o obiteljima koje su hladnokrvno razdvojene ili o bolesnim osobama koje su doslovno otete iz bolnice i odvedene na let za deportaciju.” Binger smatra kako se stječe dojam da je načelo vlasti: „Možete raditi gotovo sve s ljudima koji su obvezni napustiti zemlju.”
S porastom broja protjeranih, uključujući i državljane Srbije, jasno je da Njemačka ide prema sve strožoj migracijskoj politici, ne bez društvenih i političkih kontroverzi.