Njemački obavještajci i stručnjaci za ekstremizam bilježe nagli porast aktivnosti krajnje desnice među mladima, potaknut društvenim mrežama, popularnom glazbom i treninzima borilačkih vještina.
Na nedavnim prijevremenim izborima konzervativni blok predvođen Kršćansko-demokratskom unijom (CDU) pobijedio je, ali je antiimigrantska Alternativa za Njemačku (AfD) ostvarila najbolji rezultat u svojoj povijesti. Paralelno s jačanjem AfD-a, sve se otvorenije šire rasistički stavovi, i to u zemlji koja povijesno nastoji ograničiti neonacističke poruke.
Muzikolog Thorsten Hindrichs sa Sveučilišta Johannes Gutenberg u Mainzu ističe da su se metode promijenile: devedesetih su tekstovi bili eksplicitni, a danas prevladava šifrirani govor. Umjesto izravnog spominjanja Adolfa Hitlera ili „Führera”, mladi simpatizeri govore o „šefu”. Glazbeni ukus također se pomaknuo s hardcore punka na mainstream pop i rap.
Znakovit je primjer talijanski dance hit „L’Amour Toujours” Gigija D’Agostina, koji je postao neslužbena desničarska himna nakon što je na internetu osvanula snimka tzv. „prosecco nacista” kako uz tu melodiju pjevaju ksenofobni refren „Njemačka za Nijemce – stranci van”. Hindrichs upozorava na „eksploziju” nacizma među maloljetnicima te zaključuje: „Postalo je pomalo kul biti nacist”.
Elmar May, čelnik obavještajne službe pokrajine Porajnje-Falačka, izvješćuje da ekstremna desnica privlači mlade i kroz besplatne tečajeve borilačkih vještina. Sve češće se u javnosti koristi gestom uzdignutih malog prsta, prstenjaka i srednjeg prsta, s palcem i kažiprstom spojenima u krug, što tvori slova „W” i „P” – kraticu za „white power”. Istodobno se vraća skinhead estetika s vojničkim čizmama i bijelim žnirancima, iako među pristašama još prevladava moderniji „hipsterski” izgled.
Sigurnosne službe upozoravaju da kombinacija interneta, glazbe i sporta omogućuje ekstremistima da pristupaju sve mlađoj publici, stvarajući mrežu simpatizera koja brzo raste u online prostoru i izmiče tradicionalnom nadzoru.