Mladu palestinsku novinarku Plestiu Alaqad svijet je upoznao kroz kratke video-isječke: u zaštitnom prsluku i kacigi stoji usred ruševina Gaze i govori dok iznad nje odjekuju zračni napadi. Za milijune korisnika društvenih mreža postala je lice sukoba koji već gotovo dvije godine promatraju uglavnom samo palestinski reporteri – međunarodnim novinarima ulazak je od listopada 2023. dopušten jedino pod strogom kontrolom izraelske vojske.
„Vjerujem da sada svi znaju koliko su društvene mreže moćne”, kaže Alaqad. „Vidjeli smo to izravno u genocidu koji se događa u Gazi, u Palestini.”
Prema podacima lokalnih vlasti u Pojasu Gaze, od tada je ubijeno 72 045 Palestinaca. Neovisna istražna komisija UN-a zaključila je da je Izrael počinio genocid, što je izraelsko ministarstvo vanjskih poslova odbacilo kao „iskrivljeno i lažno”.
RSF je objavio da je 2025. ubijeno 67 medijskih djelatnika, a 43 % stradalo je upravo u Gazi. Od 7. listopada 2023. ondje je poginulo više od 220 novinara; UN procjenjuje čak preko 260.
Alaqad se prisjeća kako su ih na početku ljudi dočekivali hranom i zahvalama. „Kad su vidjeli da se i novinari ciljano napadaju, sve se promijenilo.” U Gazi, kaže, „jedina je izvjesnost – neizvjesnost”.
Sada studira medije na Američkom sveučilištu u Bejrutu zahvaljujući stipendiji nazvanoj po ubijenoj reporterki Shireen Abu Akleh. Viralnost joj je otvorila vrata, ali i povećala rizik: „Biti u Gazi mogao bi te stajati života, osobito ako si novinar.”
Istodobno, u Iranu je 8. siječnja 2026. uvedena gotovo potpuna medijska blokada usred masovnih prosvjeda. 90 milijuna ljudi ostalo je bez interneta, Wi-Fi-ja i telefonskih veza. „Alati na koje su se novinari navikli više nisu radili”, upozorava Jonathan Dagher iz Reportera bez granica. Vlasti tvrde da je prekid komunikacija bio nužan „nakon što smo otkrili da terorističke operacije dolaze izvana”, izjavio je šef diplomacije Abbas Araghchi.
Prosvjednici se oslanjaju na ilegalne Starlink terminale, ali bez konstantne veze teško je potvrditi broj žrtava – procjene se kreću od 3 000 do 30 000 poginulih.
Kad slike i svjedočanstva nestanu, nestaje i odgovornost. „Kad se ljudi ušutkaju i cenzuriraju, zauvijek gubimo dijelove istine”, upozorava Alaqad.
Društvene mreže, pokazuje njezina priča, mogu premostiti granice: od ruševina Gaze do zabačenog sela u Švicarskoj, gdje je nepoznata žena nosila kuffiyu ne sluteći da razgovara s novinarkom čije je izvještaje gledala milijune puta. „Ovi mali trenuci daju mi nadu”, kaže Alaqad.
Ipak, podsjeća da je digitalno krhko: profili se gase, objave brišu, videozapisi nestaju. „Nepravda je super glasna”, zaključuje. „Pravda mora biti glasnija.”