Nastavnica Lidija iz Niša tvrdi da joj ugovor u Osnovnoj školi „Stefan Nemanja” nije produljen zato što je javno podržavala studentske prosvjede. Nakon tri godine rada na određeno vrijeme, predavačica predmeta Tehnike i tehnologije, ujedno samohrana majka troje djece, početak nove školske godine dočekala je – na burzi rada.
„Sada sam službeno nezaposlena osoba”, kaže Lidija i objašnjava da je u školu došla kada je Ministarstvo prosvjete zbog manjka stručnjaka dopustilo angažiranje inženjera građevine, elektrotehnike i strojarstva. Upisala je i Pedagoški fakultet kako bi, kako navodi, ispunila sve formalne uvjete za stalno zapošljavanje.
Lidija tvrdi da je atmosfera u školi bila takva da nastavnici „moraju šutjeti o svemu što se događa sa studentima”, a glasniji su se, kaže, suočavali s pritiscima. Kao službeni razlog za neproduljenje ugovora naveden je tehnološki višak, no ona naglašava da u Nišu zapravo nedostaje nastavnika Tehnike i tehnologije te da je na njezino mjesto „došao kolega iz druge školske uprave, također bez nastavničke diplome”. Zbog otkaza je angažirala odvjetnicu i najavila pravnu borbu.
Ravnateljica škole Aleksandra Projović odbacuje optužbe da je odluka politički motivirana: „Nijednom kolegi nije zabranjeno da podržava studente, sudjeluje u blokadama i radi što želi u skladu sa zakonom. Navedena nastavnica je imala ugovor na određeno i on joj nije produžen sukladno potrebama ustanove.” Dodaje da je na upražnjeno mjesto primljen „muškarac s Elektroničkog fakulteta koji je izravno povezan s predmetom”, te da Lidija „nije imala diplomu koja zadovoljava uvjete”.
Ravnateljica ujedno ističe da Lidija „nije samohrana majka, nego razvedena” i prima alimentaciju, dok nastavnica uzvraća da se bori za egzistenciju svoje djece i pravdu na sudu.
Kako god presudio Upravni odbor škole, slučaj je već podigao prašinu u Nišu, otvarajući staro pitanje: je li kritika vlasti u srpskom obrazovnom sustavu samo profesionalni rizik – ili i dalje mogući put do gubitka radnog mjesta.