Beč se priprema za jubilarno, 70. izdanje Pjesme Eurovizije, ali ovogodišnji sjaj prate neuobičajeno dugi politički repovi. Kad 12. svibnja u austrijsku prijestolnicu stignu prve delegacije, natjecat će se svega 35 država – najmanje još od 2004. godine, kada ih je bilo 36.
Glavni razlog rekordno kratke startne liste je odluka Španjolske, Nizozemske, Irske, Slovenije i Islanda da odustanu poslije potvrde Europske radiodifuzijske unije (EBU) da će Izrael smjeti nastupiti unatoč vojnoj ofenzivi u Pojasu Gaze. Bojkot pet zemalja koje tradicionalno pridonose gledanosti i proračunu Eurosonga odmah je odjeknuo u javnosti, a cijelu priču dodatno je zapaprila činjenica da je glavni sponzor natjecanja tvrtka u izraelskom vlasništvu.
Odluka EBU-a izazvala je političke iskaze i prije same sezone nacionalnih izbora. Još prošle godine njemački kancelar Friedrich Merz poručio je da „ako Izrael bude izbačen s natjecanja, ni Njemačka ne treba sudjelovati”. Sada se, pak, postavlja pitanje hoće li izostanak pet zemalja narušiti ionako napetu atmosferu u dvorani Wiener Stadthalle, gdje će se polufinala održati 12. i 14. svibnja, a veliko finale 16. svibnja.
Usprkos odustajanjima, popis sudionika nije samo kraći nego i djelomično osvježen: na Eurosong se vraćaju Moldavija, Rumunjska i Bugarska, prvi put nakon višegodišnje stanke. Njihov povratak ipak nije mogao kompenzirati izlazak pet država, pa će Beč 2026. ugostiti najmanji broj izvođača u posljednja dva desetljeća.
U idućim mjesecima publiku očekuju uobičajeni nacionalni izbori, glamurozne koreografije i modne ekstravangancije, ali i vjerojatno nastavak žestokih rasprava o tomu gdje završava glazba, a počinje geopolitika. Beč će tako u svibnju, osim reflektora, morati podnijeti i teret rasprave koja odavno nadilazi pozornicu optočenu šljokicama.