Benito Mussolini, poznat kao Il Duce, bio je ključna figura fašističke Italije i čovjek čije su ambicije snažno obilježile povijest istočne jadranske obale, uključujući velike dijelove današnje Hrvatske. Njegova vlast od 1922. do 1945. donijela je val represije, talijanizacije i nasilja, ali i potaknula otpor i krvave posljedice.
Kult vođe, mit o imperiju
Mussolini je započeo karijeru kao socijalist, ali je nakon Prvog svjetskog rata postao nacionalist te 1919. osnovao fašistički pokret. Kroz kult ličnosti, militarizam i slavljenje rimske prošlosti, obećavao je povratak talijanske moći i obnovu carstva. Nakon pohoda na Rim 1922. postavljen je za premijera, a država je ubrzo postala totalitarna.
Jadran kao talijanski san
Najveće Mussolinijeve ambicije vezale su se uz istočnu obalu Jadrana. Povijesne i strateške veze, kao i prisutnost talijanske manjine, koristio je za opravdanje ekspanzionističkih zahtjeva. Londonskim ugovorom Italija je očekivala velike teritorijalne dobitke, ali je razočaranje nakon rata i „vittoria mutilata” postalo pogonsko gorivo za novu agresiju. Istra, Rijeka i Dalmacija bili su središnji dijelovi talijanskog „Mare Nostrum”.
Talijanizacija i represija
Rapallski ugovor iz 1920. Italiji je dao Istru, Rijeku i Zadar, ali Mussolini nije bio zadovoljan. Aneksija Rijeke postala je simbol nacionalnog trijumfa, a politika talijanizacije brutalno je provedena: zabranjivanje hrvatskog i slovenskog jezika, represija nad lokalnim stanovništvom i pokušaji potpune asimilacije. Ovakva politika izazvala je žestok otpor i dodatno zaoštrila odnose s Jugoslavijom. Mussolini nije oklijevao podržavati i ekstremne pokrete, poput ustaša, radi destabilizacije regije.
Pad u Drugom svjetskom ratu
Za vrijeme Drugog svjetskog rata, Mussolini je 1941. proširio kontrolu na Dalmaciju i Kotor, uspostavivši tzv. Governatorato di Dalmazia. Okupacija je bila obilježena nasiljem i deportacijama, ali i slabim vođenjem. Partizani, predvođeni Josipom Brozom Titom, sve više su prijetili talijanskoj vlasti. Kapitulacijom Italije 1943. godine, Mussolinijevi planovi su propali, a njegov režim srušen. Svrgnut je i kratko postavljen na čelo marionetske Republike Socijalne Italije pod njemačkom zaštitom.
Hvatanje i smaknuće Il Ducea
- travnja 1945., Mussolini i njegova pratnja zaustavljeni su u Dongu na jezeru Como od strane partizana predvođenih Urbanom Lazzarom. Prerušavanje u njemačkog vojnika nije mu pomoglo: prepoznat je i uhićen zajedno s Clarom Petacci. Partizani su odbili sve zahtjeve za predaju Mussolinija saveznicima. Sandro Pertini objavio je: „Vođa ove bande kriminalaca, Mussolini, uhićen je dok je, žut od straha, pokušavao prijeći švicarsku granicu.”
Sljedećeg jutra, po nalogu partizanskog vrhovnog vodstva, Walter Audisio je izveo Mussolinija i Petaccijevu na farmu Villa Belmonte i pogubio ih. Njihova tijela prevezena su u Milano i 29. travnja izložena javnosti na Piazzale Loreto, gdje su obješena naopako. „Tako je smrt Mussolinija označila ne samo kraj njegove vladavine, nego i krvavu osvetu za godine represije.”