Znanstvena istraživanja sve češće dovode u pitanje naše tradicionalno shvaćanje trenutka smrti. Najnovije studije pokazuju da mozak može ostati aktivan i nakon što liječnici proglase kliničku smrt – dovoljno dugo da registrira upravo te riječi.
• Proces gašenja mozga uspoređuje se s uranjanjem u ledenu vodu: pojedina područja se postepeno isključuju, dok se energija preusmjerava na održavanje vitalnih organa.
• Zbog te vremenske „pukotine” neki su pacijenti poslije tvrdili da su jasno čuli medicinsko osoblje kako izgovara rečenice poput: „Vrijeme smrti je...”. Nakon naknadne reanimacije, mogli su ih doslovno ponoviti.
• Fenomen razbija stereotipnu sliku o „svjetlu na kraju tunela”. Stručnjaci upozoravaju da iskustva umiranja variraju: od spokojnih vizija do izrazito uznemirujućih osjećaja.
Iako je sveukupna slika još uvijek djelomično nepoznanica, istraživači zaključuju da diskrepancija između prekinutih tjelesnih funkcija i odgođenog isključenja moždane aktivnosti pruža vjerodostojno objašnjenje za priče preživjelih o onome što se zaista čuje u trenutku smrti.