Galerija Kortil sinoć je postala intimna, rukom nacrtana memorija: otvorena je izložba „Moja baka zove se kao čokolada” ilustratorice i spisateljice Klasje Habjan. Postav je prostorni nastavak istoimene knjige objavljene u nakladi Mala zvona i predstavlja eksperimentalnu „grafičku knjigu” koja se istodobno čita i gleda.
Habjan se u nizu sitnih formata – crteža, odlomaka teksta i rukom ispisanih bilješki – bavi temom gubitka pamćenja svoje bake. „To nije klasičan portret, više je portret mog stanja dok sam shvaćala da sjećanja klize”, objasnila je autorica na otvorenju.
Ključna nit vodilja rada jest suočavanje s bolešću i promjenom osobe koja je, kako kaže, „oblikovala cijelu obitelj, a odjednom više nije prepoznatljiva ni sebi ni drugima”. Osjećaj odgovornosti da taj odnos ne nestane pretočila je u „male prizore i zapise” koji sada čine emotivni mozaik izložen pred riječkom publikom.
Izložba ostaje otvorena do — datum završetka nije naveden — nudeći posjetiteljima šansu da kroz crtež i riječ zastanu nad vlastitim krhkim uspomenama.