Ribu neobična izgleda i još neobičnijeg imena – gušter (Synodus saurus) – mnogi na moru zamijene s otrovnim paukom. No, ova tipična bentoska vrsta, iako izgleda zastrašujuće zbog ogromnih usta i oštrih zubi, potpuno je neotrovna i za čovjeka bezopasna.
Gušter ima izduženo, vretenasto tijelo koje naraste do 42 cm i može težiti oko 0,35 kg. Glava mu podsjeća na kopnenog guštera, po čemu nosi i ime, dok su nesrazmjerno velika usta ispunjena sitnim, oštrim zubima. Leđna peraja, zahvaljujući nešto duljim šipčicama, podsjeća na barjak, a između nje i repa skriva se mala masna perajica. Boja tijela je pepeljasto-smeđa s tirkiznozelenim prugicama i kvadratnim šarama, dok je trbuh svjetliji.
Živi na pjeskovito ljušturastom dnu, od plićaka do 400 metara dubine, najčešće u srednjem i južnom Jadranu. Veći dio dana provodi djelomično ili potpuno ukopan u pijesak, iz zasjede loveći ribu i rakove. Mrijesti se u toplijem dijelu godine.
Udičari ga najčešće vade slučajno, kančenicom ili pridnenom panulom; posebni alati za lov ove ribe ne postoje. Zbog mnogobrojnih kostiju i skromne kakvoće mesa, rijetki ga zadržavaju – što dodatno pojašnjava zašto se o njemu malo zna. Ostali lokalni nazivi su blavor, gušteran, manjur i miš.
Dakle, ako vam se pod nogama nađe „riba-gušter”, nema razloga za paniku: pauk je otrovan, ali ovaj neobični stanovnik dna Jadrana samo je vješti lovac s pomalo strašnim izgledom.