Nakon tri desetljeća statike hrvatske strukovne škole ulaze u doba modula – kraćih, ciljanih cjelina koje se polažu bodovima umjesto klasičnih razreda. U Splitu je nova metoda dočekana s podijeljenim osjećajima: dok je Turističko-ugostiteljska škola već izgradila model po kojem će se mjeriti ostali, pojedine ustanove još nisu našle način kako organizirati nastavu ni raspored.
„Modularna nastava nije pitanje materijalnih uvjeta, nego organizacije i ljudskog faktora”, naglašava ravnatelj Turističko-ugostiteljske škole Ivo Bilić. Ta je škola dvije godine vodila eksperimentalni smjer „turistički tehničar destinacije”, čime je – unatoč početnim pogreškama – do rujna prošle godine postala potpuno spremna za novi pristup.
Što se mijenja • Strukovni i dio općeobrazovnih predmeta (fizika, kemija, biologija, informatika) spajaju se u fleksibilne module. • Svaki završeni modul donosi CSVET bodove, analogne fakultetskim ECTS-u; nedovoljno bodova znači pad godine. • Budući maturanti dobivaju više sati hrvatskoga i matematike, stranog jezika ostaje jednako, što bi im trebalo olakšati državnu maturu.
Prema ravnatelju Agencije za strukovno obrazovanje Mili Živčiću, „novi kurikulumi izrađeni su isključivo u korist učenika” i donose porast interesa za strukovne programe. Ipak, ni on ne skriva da ključni izazovi leže u pripremi i organizaciji, posebice u polivalentnim školama gdje raspored već sada stvara glavobolje.
S terena stižu različita iskustva. Profesorica strukovnih predmeta Ivuša Muselin ističe kako su dobro pripremljene škole – poput Turističko-ugostiteljske – izgradile suvremene kapacitete, dok, primjerice, Obrtnička škola još kaska. Kao rješenje predlaže agresivnije povlačenje sredstava iz europskih fondova.
U frizerskom, kozmetičarskom i pedikerskom sektoru početna skepsa prema modulima polako splašnjava. „Svi nastavnici razradili su skupove, ishode i module, a učenici su motivirani”, kaže Ljiljana Subašić iz ceha tih struka. No podsjeća da je broj sati praktične nastave kod poslodavca zbog reforme pao s 540 na 140 godišnje, što izaziva zabrinutost obrtnika.
Istodobno, sustav trenutno paralelno provodi četiri različita modela – modularni, jedinstveni, klasični i dualni – što dodatno zbunjuje nastavnike i roditelje. Sindikati pak prate koliko će promjene proizvoditi tehnološke viškove.
Dok ravnatelji brinu o organizaciji, profesori o pripremama, a gospodarstvo o kvaliteti prakse, jedno je sigurno: ocjena uspjeha stići će tek za nekoliko školskih generacija.