Znanstvenici sa Sveučilišta u Splitu prvi su put na jednog jadranskog modrulja postavili satelitski odašiljač ne bi li otkrili kamo se kreće ta strogo zaštićena vrsta.
Voditelj terenskog istraživanja Alen Soldo objašnjava da su „same migracije morskih pasa u Mediteranu slabo istražene, a za pretpostaviti je da su putevi kretanja u posljednje vrijeme, uslijed klimatskih promjena, i dodatno promijenjeni”. Odašiljač bi za šest mjeseci trebao isplivati na površinu i poslati dragocjene podatke o gotovo dva metra dugom modrulju koji trenutačno pliva Jadranom.
Istraživanje pelagičnih morskih pasa provodi se pod okriljem CIESM-a – Mediteranske znanstvene komisije iz Monaka i pod patronatom princa Alberta II., dok cjelokupni projekt praćenja vrhunskih morskih predatora u Mediteranu i Crnom moru vodi Loriane Mendez. Hrvatsko Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije izdalo je sve potrebne dozvole jer se radi o strogo zaštićenim životinjama.
Terenski rad odrađen je ovoga ljeta na području između Jabuke, Korčule, Brača i Šolte, na ribarskom brodu Tonćija Alajbega koji je redovno lovio tunu i igluna plutajućim parangalima. Znanstveni tim bilježio je i sav slučajni ulov hrskavičnih riba – od rijetke žutuge ljubičaste do čukova, mekaša i mačke mrkulje – te ih odmah puštao natrag u more. Zanimljivo, nijedna ptica nije stradala na parangalima, iako je to globalno čest problem.
„Modrulj od skoro dva metra dužine danas pliva Jadranom i prikuplja podatke te se možemo nadati da će nakon šest mjeseci odašiljač dospijeti do površine mora odakle će poslati sve podatke koje je dotad prikupljao”, kaže Soldo. Premda će informacije o kretanju samo jednog jedinca biti ograničene, znanstvenici vjeruju da će potaknuti nova terenska istraživanja nužna za zaštitu morskih pasa.
STATISTIKA KOJA ZABRINJAVA • U Mediteranu je oko 60 % vrsta morskih pasa i raža ugroženo. • U Jadranu je stanje još gore: čak 70 % od 60 zabilježenih vrsta smatra se ugroženima. • Sklat žutan, pas pilan i ražopas već se vode kao regionalno izumrli.
Glavni razlozi nestajanja su prekomjerni izlov, slučajni ulov, degradacija staništa te biološka sporost oporavka – morski psi kasno spolno sazrijevaju i imaju malo potomaka. Unatoč čestim predrasudama, napadi na ljude iznimno su rijetki: posljednji sa smrtnim ishodom zabilježen je 1974. kod Lokve Rogoznice, a jedini poznati nakon toga, 2008. na Visu, završio je preživljavanjem ronioca.
Struka stoga poziva na strožu kontrolu ribolova, potpunu zabranu izlova ugroženih vrsta i širu javnu edukaciju. U protivnom, nestanak vršnih predatora mogao bi narušiti čitav jadranski ekosustav.