Kad je 2014. u Glosteru, malenom gradiću na jugozapadu Mississippija, otvoren pogon Amite Bioenergy, lokalno se stanovništvo nadalo novim radnim mjestima i gospodarskom uzletu. Umjesto toga, tvrde, dobili su gušenje u oblaku metanola, akroleina i formaldehida.
Prema tužbi podnesenoj u listopadu, britanski energetski div Drax – vlasnik tvornice koja godišnje pretvara milijarde tona južnjačkog bora u drvene pelete za izvoz u Europu i Ujedinjenu Kraljevinu – „nezakonito je izložio stanovnike golemim količinama toksičnih onečišćivača”.
„Sve je gore otkad je Drax došao”, kaže Helen Reed, koja živi nedaleko od postrojenja. „Kad izađem van, jedva dođem do zraka.”
Gloster broji tek oko 850 stanovnika, većinom afroameričkog podrijetla i skromnog imovnog stanja. Mnogi su na početku vjerovali da će tvornica, smještena usred nekadašnjeg drvoprerađivačkog kraja, potaknuti razvoj. Umjesto toga, opisuje se neprekidna buka strojeva, sloj prašine na kućama i učestale respiratorne tegobe.
Odvjetnica tužitelja Letitia Johnson ističe: „Ovo je slučaj u kojem jedna mala zajednica traži pravdu od multinacionalne korporacije koja ju je trovana bogatila.”
Drax odbacuje optužbe da ignorira sigurnost. Glasnogovornica Michelli Martin tvrdi da tvrtka „poduzima korake za smanjenje emisija” te da radi u skladu s propisima. Unatoč tomu, državni nadzorni izvještaji posljednjih godina više su puta registrirali prekoračenja dozvoljenih razina hlapivih organskih spojeva.
Problem nije izoliran samo na Mississippi. Drax je na sjeveru Engleske preuredio nekada najveću britansku termoelektranu na ugljen u postrojenje koje danas sagorijeva pelete upravo iz američkog Juga. Premda se biomasa promovira kao obnovljiv izvor, kritičari upozoravaju da pogon u Yorkshireu i dalje spada među najveće pojedinačne emitere ugljika u zemlji te se ondje već vodi nekoliko postupaka zbog onečišćenja i sigurnosti na radu.
Za stanovnike Glostera sve je, međutim, vrlo neposredno. Kažu da brinu za svoje zdravlje, imovinu i budućnost djece. „Mi smo mali grad, ali nećemo šutjeti”, poručuje Reed, nadajući se da će sud natjerati kompaniju da ugradi učinkovitije filtre ili smanji proizvodnju.
Datum prvoga ročišta još nije određen, no već je jasno da će proces poslužiti kao test odnosa između industrijskog razvoja i prava zajednica na čist zrak. Kako trenutno stoje stvari, Gloster bi mogao postati simbol šire rasprave o stvarnoj cijeni „zelene” energije koja putuje preko Atlantika.