Grčki premijer Kyriakos Mitsotakis objavio je da želi okupiti Cipar, Egipat, Tursku i Libiju za istim stolom ne bi li se odmrznuli dugogodišnji sporovi oko pomorskih granica i podmorja bogatog plinom i naftom. No već prve reakcije pokazuju koliko je teren minski.
Iako su sve spomenute zemlje, osim Turske, ratificirale Konvenciju UN-a o pravu mora (UNCLOS), Ankara i Atena potpuno drukčije čitaju isto pravilo: smiju li otoci – od kojih je u Egeju između 3 000 i 4 000, a naseljenih oko 300 – imati vlastite isključive gospodarske pojaseve (EEZ).
• Grčka tvrdi da otoci uživaju ista prava kao i kopno, pa granicu treba povući između krajnjih grčkih otoka i turske obale. • Turska uzvraća da bi to „nepravedno” suzilo njezino more i predlaže crtu otprilike po sredini Egeja, uz puno EEZ-pravo samo grčkoga kopna.
Primjer koji Ankara često ističe je mali Kastelorizo tik uz tursku obalu. Turci drže da takav otočić ne može „oduzeti” stotine četvornih kilometara mora većem susjedu.
- Turska je taj stav učvrstila sporazumom o razgraničenju s tada međunarodno priznatom libijskom vladom u Tripoliju. Dogovor je ignorirao čak i Kretu te izazvao osude Bruxellesa, Washingtona i Kaira. U Bengaziju ga godinama nije priznavao ni moćni zapovjednik Khalifa Haftar, dugogodišnji grčki saveznik, ali se sada navodno nalazi pod snažnim pritiskom Ankare da promijeni mišljenje. Ako pristane, tursko-libijski sporazum prvi bi put dobio potporu cijele Libije i pritisnuo Atenu.
Kao odgovor, Grčka i Egipat potpisali su vlastiti, djelomično preklapajući sporazum u kolovozu 2020., dok su Cipar i Egipat istu stvar učinili još 2003. Svi, međutim, izbjegavaju potpuno povući EEZ granice ne bi li izbjegli novu eskalaciju s Turskom.
Ključna prepreka Mitsotakisovu summitu ostaje Cipar: Ankara ne priznaje Republiku Cipar od invazije 1974. i smatra da grčko-ciparska vlada ne predstavlja cijeli otok. Analitičar George Tzogopoulos upozorava: „If Turkey accepts the participation of the Republic of Cyprus in a multilateral forum for the Eastern Mediterranean, this will mark a clear departure from its main negotiation stance.” Bez toga, dodaje, energetsko pitanje oko Cipra praktično je nerješivo.
Stručnjak za međunarodne odnose Costas Ifantis smatra da je multilateralni format „makes sense” jer su bilateralni kanali blokirani, no postavlja jasne uvjete: „For this initiative to progress, Libya or Turkey – or both – would have to abandon their surreal bilateral deal. And, of course, Turkey would have to at least tolerate – if not recognise – the presence of Cyprus. At this moment, it’s difficult to imagine how that could happen.”
Sjedinjene Države pažljivo motre igru: američki energetski divovi poput Chevrona i ExxonMobila već istražuju područje južno od Krete, a Washington se tradicionalno zalaže za stabilnost među dvjema članicama NATO-a. Premda američka pravna interpretacija bliže stoji grčkoj, administracije izbjegavaju otvoreno stati ni na čiju stranu. Osim toga, potpora rješenju koje zaobilazi UNCLOS oslabila bi američke argumente protiv kineskih „povijesnih” polaganja prava u Južnom kineskom moru.
Europska komisija zasad šuti o atenskoj inicijativi, a iz Nikozije poručuju da ih nitko nije službeno obavijestio. Na terenu, bušilice su mnogima važnije od riječi: dokle god se ugovori o istraživanju potpisuju i platforme usidruju, pritisak za kompromis rasti će. Pitanje je samo hoće li politika stići prije geologije.
