Hrvatska futsal reprezentacija sutra u 17 sati izlazi na parket ljubljanskih Stožica u svom drugom polufinalu Europskog prvenstva, 14 godina nakon što je na istom natjecanju završila četvrta. Suparnik je najteži mogući – trostruki aktualni prvak Europe Španjolska – ali raspoloženje u hrvatskom taboru daleko je od defetističkog.
„Osjećaj je super… Nadam se da ovog puta možemo napraviti korak više i ući u finale. Vjerujem da možemo osvojiti jednu od tri medalje”, javio je David Mataja, pivot i nekadašnji kapetan Futsal Pule.
Put do Ljubljane
• Skupina A (Riga): Francuska 2:2, Gruzija 2:2, Latvija 4:1
• Četvrtfinale: Armenija 3:0 – sva tri pogotka postigli su Istrijani Mataja (2) i Niko Vukmir.
Mataja podsjeća da se uoči prvenstva malo tko nadao ovakvom scenariju: „Znali smo da se u četvrtfinalu ne križamo sa Španjolcima ni Portugalcima pa smo bili dodatno motivirani… Malo su nam se poklopili i drugi rezultati, ali pobjedu nad Armenijom smo zaslužili.”
Pritisak je, kaže, dosegnuo vrhunac u Rigi, gdje je Hrvatska morala svladati domaćina za prolaz: „Možda je bilo i bolje što smo morali pobijediti, jer smo znali što nam je činiti.”
Navijačka invazija iz Istre Stožice bi, prema informacijama iz hrvatskog kampa, mogle biti preplavljene kockicama. „Čuo sam da je već prodano šest tisuća ulaznica… Siguran sam da će 90 posto dvorane navijati za Hrvatsku. Taj vjetar u leđa može nas pogurati do iznenađenja”, uvjeren je Mataja.
Uspjeh koji diže cijeli sport Sam plasman među četiri najbolje reprezentacije Europe već je pokrenuo val entuzijazma u domaćem futsalu. Mataja smatra da će „HNS nastaviti ulagati, doći će i novi sponzori, a dvorane su nam ionako stalno pune”.
Na osobnom planu 28-godišnji Puljanin tek se privikava na poljski Constract Lubawu: u Lubawi je proveo „desetak hladnih dana” prije nego što ga je reprezentativno okupljanje vratilo bliže kući.
Hrvatska i Španjolska otvaraju slovensku završnicu Eura; drugi polufinalni par čine Portugal i Francuska. Bez obzira na ishod, Mini vatreni su već izjednačili najbolji rezultat u povijesti, no s punim Stožicama iza sebe – i s dvostrukim istarskim potpisom – vjeruju da je vrijeme za prvu medalju.